Prisustvo strpljivosti — Božije ime El-Sabr (Strpljivi)

Prisustvo strpljivosti —
Božije ime El-Sabr (Strpljivi)

Rob Strpljivog je onaj koji ne može strpiti izuzev s Njim,
I on je taj koji nije uznemiren i nestrpljiv.
On se tuži Njemu i to
čini stanjem a ne riječima,
Pa ga vidi, onaj ko je s njim, da je na šteti.

* * *

Suzdržavam se u ime svoga Gospodara
I uistinu sam strpljiv,
A moj Gospodar je, kao što znaš, obaviješten o mome stanju.
Ako o tome ma šta kažem, govor može biti i istina i laž.
Ja sam uistinu iskren u onome što govorim
I govorim po onome što vidim.
Ja nemam dokaza kojim bi ukazao na svoje stanje
Niti nekoga ko će mi u tome i na tome pomoći.

Onaj ko je u ovom Božijem prisustvu ili na ovoj ravni naziva se Abdussabr (rob Strpljivog).

Uzvišeni Allah kaže: One koji uznemiruju Allaha..., (El-Ahzab, 57.) pa je Sebe opisao time da Mu se nanose uvrede i da Ga se uzne­mirava, a On pritom, u datom momentu ne kažnjava za to vrijeđanje onoga ko Ga je povrijedio, opisavši Se time da strpljiv. Međutim, On nam je spomenuo ko Ga uznemirava i čime Ga uznemirava, da bi mi takvo vrijeđanje od Njega otklonili i spriječili, iako Njemu i dalie ostaje ime Strpljivi. Time nas Uzvišeni Bog podučava tome da kada se mi Njemu žalimo na ono što nas je zadesilo, kao neko iskušenje od strane ma kojeg Njegovog imena, da to naše žaljenje Njemu ne osporava našu strpljivost, pa smo mi tako strpljivi, iako Mu se žalimo i tražimo da nam otkloni neku nedaću ili belaj, kao što je i On Strpljiv i pored toga što nas je upoznao i dao nam do znanja to ko Ga uznemirava i čime Ga uznemirava, da bi Ga pomogli i da bismo to otklonili od Njega. On je strpljiv i pored tog upoznavanja s tim, a i mi smo strpljivi i pored toga što se tužimo Njemu.

Nema niko veći od onoga ko suzbija vrijeđanje i uznemiravanje Allaha. Ako vi pomognete Allaha, i On će vama pomoći. (Muha­mmed, 7.) Ko je neprijatelj Allahu on je neprijatelj i vjerniku. U vjerovjesničkoj predaji se navodi: "Niko od Allaha nije strpljiviji u podnošenju vrijeđanja (uznemiravanja)", s obzirom da On može kazniti za to, a ne kažnjava, već odgađa svojim imenom El-Halim (Blagi, Onaj koji je blag i pored mogućnosti da kazni).

Gledano sa stajališta zbilje Bog i nije strpljiv ni prema kome izu­zev prema Sebi, tj. strpljiv je u odnosu na neko od Njegovih imena, odnosno atributa, tj. strpi se od određenja neke od Svoje naravi, koja se npr. zove tako i tako, jer se vrijeđanje, odnosno uznemiravanje uglavnom dešava riječima, tj. govorom, a moć govora onome ko govori i da govori ono što nanosi uvredu nije dao niko drugi izuzev Onoga koji daje govor svakoj stvari, a to je Uzvišeni Allah.

Oni će reći svojim kož ama: "Zašto svjedočite protiv nas?", a one će reći: "Bog, koji je dao sposobnost govora svakoj stvari, dao nam je da progovorimo." (Fussilet, 21.) Kože su pravedni svjedoci i Allah prihvata njihovo svjedočenje protiv onih protiv kojih one budu svjedočile. Ima i onih kojima je data moć da govore pa govore: Allah je Sebi uzeo dijete, (EI-Bekare, 116.), i slično tome, i time lažu na Boga i tako Ga vrijeđaju, grde, psuju po svom izboru, iako mi znamo da su oni prisiljeni u svom izboru i da oni govore ono što On hoće a ne ono čime je On zadovoljan, s napomenom da tu ima jedna skrivena prefinjenost koja se ogleda u tome da im je Allah dao moć govora, a ostaje ono šta oni govore.

Kože ne kažu ništa drugo nego to da im je data moć govora, a uglavnom nam ne izlažu status toga o čemu govore. Ako se to dešava po vlastitom izboru, bez prinude i prisile, onda se s pravom može pripisati onome od koga je to poteklo. Zaista smo ga Mi uputili na pravi put... (El-Insan, 3.) To znači: objasnili smo mu pravi put i dali mu volju da njom može raspolagati i vezivati je za ono za što je ve­zuje. To vezivanje je odnos, a odnos se ne opisuje postojanjem pa da bi on bio nekome stvoren, nego se on kao takav vezuje za nešto konkretno, kao što je vrijeđanje Allaha i Njegovog Poslanika, ili za nešto po osnovu čega će se nazvati zahvalnim ili nazahvalnim. To je posebna veza, iako onaj ko govori ne zna šta govori i nije svjestan svih odnosa i njihovog vraćanja Allahu po statusu osnove, jer kad bi on bio svjestan tih odnosa, ne bi se služio takvim odnosima i ne bi tako govorio, s obzirom da tako nešto govori samo neznalica ili onaj ko je nemaran.

Treba znati da se nepobitni dokaz, koji Allah ima, po ovom pitanju ogleda u tome da od mogućeg bića u postojanju ne može poteći ništa drugo izuzev onoga što je prethodilo u Božijem znanju da će se desiti, pa je onda i nužno da se desi, a Bog o objektima znanja nije saznao ništa drugo osim ono kakvi su oni sami po sebi, jer znanje slijedi objekat znanja, a ne obratno, tj. stvorenje koje uđe u postojanje ne slijedi znanje (koje je Bog o njemu imao i prije nego ga je uveo u postojanje), tako da je objekat znanja, tj. moguće biće u stanju svog mogućeg bivanja po statusu bilo upravo onakvo kakvo se,i pojavilo u postojanju.

Znanje o sebi Bogu nije dao niko drugi nego objekat znanja, pa će mu Bog reći: "To je od tebe, a ne od Mene. Da ti u stanju svog mogućeg bivanja nisi bio takav, Ja te ne bih ni znao drugačijim nego upravo takvim kakav si", tako da: Allahu pripada nepobitan dokaz. A da je htio... (El-Edam, 149.) Međutim, On nije htio, niti će htjeti, jer On nije podložan promjeni, iako htijenje slijedi znanje, pa je ono kao takvo sljedbenik sljedbenika.

Shodno onom što smo konstatovali, Uzvišeni Allah kaže: One koji vrijeđaju Allaha i Njegovog Poslanika ..., a u vjerodostojnoj predaji se navode Božije riječi: "Kori Me i vrijeđa Me sin Ademov, a to mu ne treba, i u laž Me ugoni sin Ademov (čovjek), a to mu ne treba .... te Njegove riječi "a to mu ne treba" između ostalog podra­zumijevaju i to da je Uzvišeni prema njemu pokazao dobrotu time što ga je izveo iz nečeg lošeg, a to je nepostojanje, i uveo u dobro koje je u ruci Uzvišenog, a to dobro je postojanje.

U vezi sa plemenitom naravi Uzvišeni Allah kaže: Je li nagrada za dobročinstvo izuzev dobročinstvo? (Er-Rahman, 60.) Određenja i uticaji Allahovih lijepih imena sami po sebi su takvi kakvi su, a na­znake tih određenja da su takva, a ne takva, i da postoji mogućnost da mogu biti takva, dolaze po osnovu toga što to sa svoje strane nudi moguće biće kao objekat znanja.

Po ovom osnovu se vrijeđanje pripisuje stvorenju a Bog se opi­suje Strpljivim u odnosu na tog roba koji Ga vrijeđa. Vjernici koji uživaju posebnu Božiju pažnju u tome prepoznaju to da im se Bog na određen način žali, da bi oni suzbili i spriječili one koji vrijeđaju Boga, za što će ih On, kao što smo ranije rekli, obdariti najvećom nagradom. Ovo Božije prisustvo je začuđujuće.

* * *

Mi smo spomenuli stotinu Božijih prisustava, kao što smo to sebi i stavili u zadatak, s tim što se Božija prisustva prosto ne mogu obuhvatiti brojem, jer su Božija prisustva ustvari odnosi. Od tih pri­sustava je spomenuto da Allah ima tristo Svojih naravi. Mi smo od tih tristo spomenuli stotinu, a svako Božije ime je ustvari prisustvo.

Ima Njegovih imena koja znamo, a ima i onih koje ne znamo. Ima imena kojim Ga je dozvoljeno imenovati, a ima i onih kojima Ga nije dozvoljeno nazivati, jer bi to bila neuljudnost i nepristoj­nost prema Allaha pa Ga zato nekim imenima i ne imenujemo. Međutim, u Kur'anu se od toga navodi nešto, i to na način da se to podrazumijeva. Iz imena koja se odnose na djelovanje proizašla su mnoga druga imena. Takođe se spominju i imena stvari kojima se pripisuje određeni uticaj ili određenje koje zapravo pripada Allahu ali se Allah nije imenovao time, a taj uticaj ili određenje pripisuje se stvarima, kao npr. kada Allah kaže: I daje vam odjeću koja vas čuva od vrućine, (En-Nahl, 81.) a ustvari Allah je taj koji čuva, a odjeća u ovom slučaju igra ulogu zamjenika Boga i za tog zamjenika se vezuje uticaj i određenje te mu se pripisuje to čuvanje, iako se zna da niko ne čuva osim Allah. Međutim, Allah se ne imenuje imenom odjeća. Štaviše, sve ono o čemu se je ovisno je jedno od imena Uzvišenog Allaha, jer je Uzvišeni rekao: O ljudi (čovječanstvo), vi ste ovisni o Allahu, a Allah je Neovisan i hvale dostojan. (Fatir, 15.)

Pošto Allah voli nepar i jer je On neparan, a mi spomenusmo stotinu Božijih prisustava i time učinismo par, da bi to ipak učinili neparom dodajemo jedan naslov koji se zove "Prisustvo prisustava, kako bi bilo stotinu i jedno, jer je Allah neparan i voli nepar. A vi, o ljudi Kur'ana, ili kur'anski ljudi, držite se nepara. A mi smo ljudi Kurr'ana, jer je on nama spušten.

A Allah govori istinu i upućuje na pravi put.

 Muhidin ibn Arebi