Prisustvo pravde - Božije ime (Pravedni)

Prisustvo pravde - Božije ime (Pravedni)

Pravednost se ne pripisuje osim Onome
Ko među stvorenjima sudi po pravdi
Ukoliko stvorenja odbiju Njegovu pravdu,
Njegovo je pravo da umjesto pravde
Iz svoje dobrote daje blagodati Svojim stvorenjima
I spušta zastor i pokriva kad pokriva.

Ko je na ovoj ravni, u ovom Božijem prisustvu, naziva se Abduradl (rob Pravednog). Pravednost je naginjanje ka jednoj od dviju strana koje je uslovljeno ispravnim sudom proizašlim iz či­njeničnog stanja onoga u čiju korist, odnosno protiv koga se sudi, ili pak sudom proizašlim iz priznanja ili svjedočenja svjedoka. Sve izvan toga ne ubraja se u pravednost pri suđenju i izricanju presude.

Sa ove ravni ili prisustva božanskog, tj. ravni pravednosti, i to čudne ravni, Allah je stvorio svijet na Svom liku. Odatle je on pravedan, jer je On sa ravni nužnog postojanja po Sebi nageo ka nužnom postojanju po Drugome (tj. nageo ka stvaranju svijeta, koji nužno postoji, ali ne po sebi već po Drugom, odnosno po Bogu), ili ako hoćeš reci: nageo ka ravni mogućeg.

Nageo je takođe sa mogućim bićima sa ravni (iz ravni) njihove postojanosti (afirmativnosti i potencijala) ka njihovom uvođenju u postojanje iz mogućeg ništavila pa ih je tako uveo u postojanje nakon što nisu bili. Učinio ih je mjestom Svoga pojavljivanja a takođe i mjestom pojave njihovih određenja.

Sa ove ravni on takođe naginje u djelovanju od nečeg što je po razumu moguće u vezi mogućeg bića ka nečemu drugome što je takođe po razumu moguće. Tu je naginjanje nužno od strane Njega Uzvišenog, pa se u postojanju ne razumijeva ništa osim pravde i naginjanja, jer se postojanje ne pojavljuje izuzev po principu na­ginjanja, a to je pravda. Prema tome, u svijetu odnosno kosmosu i nema osim pravde gdje god je moguće pretpostaviti.

S pravdom su se pojavili primjeri pa je tako primjer nazvan pravdom. Uzvišeni Allah kaže: Ili ravno tom postiti (kao drugi pri­mjer nadoknade umjesto hranjenja siromaha). (El-Maide, 95.) Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: Oni koji ne vjeruju druge sa svojim Gospodarom izjednačuju (primjer Mu daju). (EI-Eriam, 1.) U ovom slučaju imaju više aspekata značenja ove "pravde", odnosno tog njihovog izjednačavanja. Jedan od tih aspekata je da oni naginju ka riječima da Bog ima Sebi slične primjere, a On Uzvišeni kaže: Njemu nema ništa slično. (Eš-Šura, 11.) Jedan od aspekata njiho­vog takvog poimanja o svom Gospodaru je to da oni sa svojim Gospodarom naginju s obzirom da je istina da "nema promjene niti moći osim sa Allahom". Jedan od aspekata toga je i to da slovo "ba" u riječi "birabbihim" ima značenje "lama", tj. "li rabbihim", pa u tom slučaju znači da oni svome Gospodaru naginju zbog toga što ga oni smatraju Bogom, tako da u suštini nisu nageli nikome osim Allahu. S obzirom da oni to svoje božanstvo nazivaju Bogom a Bog je jedan nedjeljiv pojam, prema tome u suštini i stvarno oni rte naginju nikome drugom osim Allahu.

Slučzj takvog značenja prijedloga "ba, da on znači isto što i "lam" jeste u riječima Uzvišenog: Mi smo ih (nebesa i Zemlju) stvorili sa svrhom istine (bi-l-hak). Ovdje "bi-l-hak" ima značenje "li-l­hak" (Ed-Duhan, 39.) Tako je i sa riječima Uzvišenog: "Njihovom Gospodaru izjednačavaju (naginju)."

Pošto je Allah Uzvišeni rekao u ovom ajetu: "Hvala pripada Allahu koji je stvorio nebesa i Zemlju i dao tamu i svjetlo. Zatim oni koji ne vjeruju svome Gospodaru druge izjednačavaju (streme)", tj. pripisuju mu primjere - smatraju nekoga da je sličan Bogu, Bog se time obraća manihejcima, koji kažu da Bog koji je stvorio tminu nije isti onaj Bog koji je stvorio svjetlo i time ta dva boga odmjeravaju. Tako je i sa onima koji kažu da su nebesa i Zemlja posljedica uzroka. Nije to uzrok u smislu kauzaliteta, jer iz tog uzroka po njima može samo jedna stvar nastati, zbog zbilje njihove jedinosti, a to nije drugo osim Prvi um, i za ove takve se kaže ovim gore pomenutim Božijim riječima da i oni takođe sa svojim Gospodarom nešto izjednačava­ju. Zato ih i naziva kafirima (nevjernicima), što u arapskom jeziku znači "prekriti". To zato što oni ili prekrivaju Boga ili je njihov um pokriven pa nemaju ispravnog rezonovanja u potvrđivanju istine i stvari kakva je ona sama po sebi. Takav čiji je um pokriven (uskra­ćen), on se zadržao samo u okviru onoga što vidi, a nije ispunio i ispitao tu stvar onako kako treba i kako ona zaslužuje.

Moguće je da neko od takvih bude od onih koji znaju istinu ali je niječe i pokriva od drugog, tj. niječe i pokriva istinu kakva je ona sama po sebi zbog svoje lične koristi, bilo da se radi o prestižu u društvu i karijerizmu ili materijalnom interesu - kapitalu.

Eto zato je rečeno da oni prekrivaju, a Allah je Mudar i govor postavlja na njegovo mjesto.

Pravda je sam Gospodar Uzvišeni, a Gospodar je na pravom putu, tj. na putu Allaha kome pripada sve što je na nebesima i na zemlji.

Pravda (adl) je naginjanje (mejl), a naginjanje je sam pravi put kod onoga što pravim putem i ne ide osim po naginjanju. Suđenje po pravdi se ne dešava osim između dvoga pa je nužno da u izri­canju presude nagne ka onome ko je u pravu, pa kad se nagne ka jednome - nužno se nagne od drugoga. Nije pravilan položaj u vjeri ono što pretpostavljaju i zamišljaju obični ljudi.

Makar se međusobno i preplitale grane drveća, sve su one ipak u pravilnom položaju, tj. na svom pravom putu, u samom tom svom naginjanju i odstupanju, relativno govoreći, jer grane idu po odredbi i toku svoje prirodne konstitucije i tako idu prirodnim tokom.

Tako je i sa Božijim imenima, jedna se prepliću sa drugima i tako se prožimaju. Tako je sa uskraćivanjem i davanjem od strane Boga, sa uzdizanjem - davanjem slave i ponižavanjem, sa zabluđi­vanjem i upućivanjem, tako da je On Uzvišeni Onaj koji uskraćuje i Onaj koji daje, Onaj koji uzvisuje i Onaj koji ponižava, Onaj koji zavodi i Onaj koji upućuje. Koga Allah uputi njemu nema onoga ko će ga zavesti sa pravog puta, a koga zavede nema mu uputitelja koji bi ga uputio. Sva Božija imena su po zbilji odnosi. U njima ne vidiš nikakvog odstupanja.

Zaista Bog iz Svoje darežljivosti Svom rob
četu daje
Kada je ono ovisno, tj. siromašno

Ono što On hoće od onoga što ima.

Tu se ne dešava ništa osim kako pomenusmo.
Ali to sve rekoh pošto sam se obistinio

Od strane Njega u vezi sa tajnom sudbine.

Gledao sam Ga i vidio sam Ga,

Pa sam se osvjedočio i vidio da je

On sluh Svog voljenog i njegov vid.

Na njemu, tj. na robu se manifestiraju

Njegova određenja, tj. Njegovi opisi,

Njemu pripada pravo da zabranjuje a i pravo da naređuje.

I kaže se: Ovo je vjernik, a i kaže se: Ovo je nevjernik

A što se tiće nas, nama pripadaju sve zbilje

I nama takođe pripada pravo na sud i slijedenje.

Nije ova stvar izuzev ovako.

Nije stvar onako kako se to racionalno teoretiše.

Sud o nama ne pripada nekome mimo nas

U svemu onome što forma, tj. lik daje.
Stvar se u vezi s tim dijeli i rastavlja

U svijetu na ono sto je dobro i ono što je loše.
Od toga (suđenja i takvog stava)
Nema koristi niko osim stvorenja.

Tako se to manifestiralo,

A ti gledaj sa svojim Gospodarom (Bogom),
Nemoj gledati sa svojom pameću
U svom djelovanju, i uzmi pouku.

Ovo je javna i neprikosnovena istina za onoga

Ko se obistinio na ovome putu i ko se dosjetio.

Sud je sud naših bića (tj. nosimo sud o sebi),

Nije to Njegov sud, pa odmjeri budi pravedan to putuj.

Putuj od Njega Njemu sa onim što je pri nama.

Saznaćeš da je stvar opasna.

Nemoj odustajati i nemoj se raskanjivati.

Sebi se od sebe vraćaš.

Njegova neovisnost tj. bogatstvo je
Njegovo svojstvo da je neovisan od nas,
Pa mi pokrivamo i ono što On pokriva.
Da nije siromaštva i ovisnosti stvorenja o Njemu,
O ovome se ni pojma ne bi imalo.
Stvorenje je gotov mrtvac
Koji će se protiživjeti na Sudnjem danu.

Ovo je tajna koju je Allah sakrio od onog koga hoće od Svojih robova, koja je dogla do izražaja u odredbi nage ovisnosti u Njegovoj neovisnosti. Allah je takođe otkrio tajnu kome je htio. Porazmisli o ovoj neovisnosti i o ovoj ovisnosti i gledaj svjetlom svog nutarnjeg vida. Gledaj u ovo postojanje i nepostojanje svjetlom svog nutarnjeg vida i reci: Allahu pripada odredba i prije i poslije. (Er-Rum, 4.)

Prisustvo pravde ti neprekidno daje tvoj udio
A prisustvo nepravde te uvodi u belaje i poteškoće.
Da je ovdje udobnost i mjesto za uživanje
On bi meni dosudio da se odmaram u zabavi i igri.
Time sam se ogriješio o svoj nefs (animalnu dušu)
Koja traži zabavu i igru

Pa sam sam po sebi prihvatio

Da me određuju i definišu Njegova lijepa imena,
Tj. da na mene vrše uticaj

Njegova lijepa imena sa odnosima.

Ja imam takve odnose koji vode u propast,
Kao što naš Gospodar Allah ima

Odnose kojim spašava od propasti.

On je Onaj koji
čuva pa se ti drži propisa Opštemilostivog,
Jer On ima i skrivene zamke i podvale
Za one koji se uzdaju u obećanja i u rad.
Ti se takođe čuvaj pogibelji

Koje vrebaju u svakoj počasti,

I ogrni se plaštom pobožnosti

I čuvaj se i strahuj od zablude.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže da Uzvišeni i Blagoslovljeni Allah kaže: "Danas ..., tj. Sudnjega dana, "...ću oboriti vaša srodstva, a podignuću Svoj rod, tj. odnose, pa gdje su bogobojazni?" Uzvišeni Allah kaže, obavještavajući Svoje robove: Najčasniji od vas kod Boga je onaj ko je najbogobojazniji. (El-Hudžurat, 13.) Uzvišeni Allah takođe kaže: Nema tada, tj. Sudnjega dana, među njima srodstva, niti će se oni međusobno raspitivati. (El-Mu'minun, 101.)

A Allah kaže istinu i On upućuje na pravi put.

Muhidin ibn Arebi