Prisustvo ljubavi - Božije ime El-Vedud (Onaj koji postojano i stabilno voli)

Prisustvo ljubavi - Božije ime El-Vedud
(Onaj koji postojano i stabilno voli)

Među nivoima ljubavi postoji postojana, tj. stabilna ljubav.
To je ta ljubav koju ne može poremetiti rastajanje.
Nas i Njega objedinjuje stupanj kada se na licu pokažu znaci.
U dolini u kojoj nema prisnog prijatelja
I zemlji koju ukrašava cvijeće i bilje.
Njegovo cvijeće su istinski sinovi i kćeri vjere
Dok ih gledaš kako ih je On postavio na Svoje stolice (naslonjače)
Kada se uplaše, jutro im daje sigurnost,
A strah im ne izaziva ništa drugo nego konačište.

Ko je na ovoj Božijoj ravni, odnosno u ovom Božijem prisustvu, naziva se Abdulhab (rob Onoga koji postojano i stabilno voli). Uzvišeni Allah kaže o osobama ove ravni i ovog prisustva Božijeg: ...koje On voli i koji Njega vole...  (E1-Maide, 54.) Takođe kaže (Svome Poslaniku da kaže): ...mene slijedite, pa će vas Allah zavoljeti...  (Alu Imran, 31.) U vjerodostojnoj predaji Poslanikovih riječi se navodi da Allah kada zavoli Svoga roba, onda je On njegov sluh, vid, ruka, noga itd., a te moći su potvrdno robove i njemu se pripisuju. Uko­liko je rob slijep ili nijem, takvo svojstvo i dalje postoji iza zastora sljepila, nijemosti i gluhoće, s obzirom da je On, Bog, postojane i stabilne ljubavi.

Ljubav kao fenomen ili kao svojstvo ima četiri stanja. Svako to stanje ljubavi ima definisano ime kojim se imenuje. Ta stanja ili nivoi ljubavi su: heva (želja), vudd (postojana, tj. stabilna ljubav), hubb (čista, nepomućena ljubav) i ašk (zasljepljujuća ljubav).

Ljubav kada se spušta u srce naziva se željom (heva). To se dovodi u vezu sa padom zvijezde. Zatim slijedi stabilna i postojana ljubav, tj. ona koja se učvrsti u srcu, zatim dolazi čista i nepomu­ćena ljubav, tj. ljubav koja je nepomućena ličnim htijenjem, jer u tom

 slučaju, zaljubljenik hoće ono što hoće voljeni, zatim dolazi ašk, tj. zasljepljujuća ljubav koja se obavije oko srca, a taj termin je uzet jer se tako naziva jedna biljka na arapskom jeziku (vrsta biljke puzavice) koja se obavije oko grožđa i sličnih biljaka. Tako se i ljubav obavije oko srca zaljubljenika te ga zaslijepi i on ne vidi nikog osim voljenog.

Kako da Tvorac ne voli Svoju tvorevinu, a mi smo bez sumnje Njegova tvorevina, jer je On naš Stvoritelj, Stvoritelj naše opskrbe i našeg dobra.

Uzvišeni Allah je objavio nekom od Svojih vjerovjesnika: "O čovječe, stvorio sam stvari zbog tebe, a tebe sam stvorio zbog Sebe. Nemoj dati prednost onome što sam stvorio zbog tebe nad onim zbog čega sam te stvorio. O čovječe, Ja tebe, tako Mi Mog prava, volim, pa zbog tog Mog prava u odnosu na tebe, ti voli Mene".

Tvorevina sama po sebi otkriva i manifestira znanje svoga Stvoritelja, Njegovu moć, ljepotu, veličanstvenost i veličinu. Ako to nije tako, čiju veličinu, moć, ljepotu i veličanstvenost stvorenje otkriva i pokazuje!?

Zato smo mi nužni a zato je nužna i Njegova ljubav prema nama. On je s nama a mi smo s Njim, kao što reče Vjerovjesnik, s.a.v.s., u jednom od hvaljenja svoga Gospodara: "Mi smo zaista s Njim i Njemu pripadamo:' Ovo je prisustvo ili ravan naklonosti, pažnje i trajnosti.

Da nije ljubavi ne bi se znalo za Voljenog
Da nije siromaštva, odnosno ovisnosti
Ne bi se robovalo Darežljivom.
Mi smo s Njim i mi smo Njegovi svi skupa.
Po osnovu moje ljubavi na Njega se oslanjam.
Kada Bog hoće neko biće da postoji samo sa sobom
(tj. da ono tako vjeruje i shvata, iako to nije tako),
On to katkada omogućava i to biće zahvati inat.
Bitisali smo pri riječi: «Budi!", bez otezanja,
A stvorenje je opisano time da odatle crpi svoje bitisanje.
Sama ljubav je upravo bitisanje od Njega,
I to bitisanje je objelodanila ljubav.

On neprekidno voli, prema tome On je neprekidno Onaj koji postojano voli (El-Vedud). On neprekidno uvodi u postojanje zbog nas i On je svakog nedjeljivog trenutka u djelovanju. Nema drugog značenja postojane ljubavi izuzev ovoga, jer Mu se mi jezikom našeg stanja i govora neprekidno obraćamo i govorimo: "Učini ovo!" ili: "Učini ono!" (to je takva datost), tako da je On, Uzvišeni, nepre­kidno Onaj koji čini i ispunjava. Čak je od Njegovog djelovanja i to što Mu mi govorimo: "Učini to i to!"

Zar ti smatraš da je On podložan uticaju, a nema toga ko bi na Njega mogao uticati i prisiljavati Ga, neka je Uzvišen Allah od takvog nečega velikom uzvišenošću. Naprotiv, ovo je odredba i uticaj Njegovog imena El-Vedud (Onaj koji postojano voli). Naime: On je Onaj koji prašta (zastire), Onaj koji postojano voli,Vlasnik Prijestolja, koji je zaposjeo Svojim imenom Opštemilostivi, Slavni. (El-Burudž, 14-15.)

On se nije smilovao ničemu drugom do nježnoj ljubavi za­ljubljenika, a ta ljubav nije ništa drugo nego prefinjena čežnja za susretom sa Voljenim. On Ga ne može susresti izuzev sa Njegovim svojstvom, a Njegovo svojstvo je postojanje, pa mu i daje postojanje. Da je On Uzvišeni kod Sebe imao nešto savršenije od toga, On ne bi s tim škrtario Svome robu, kao što reče imam Ebu Hamid El­Gazali u vezi sa ovim stupnjem: "Da je On tako nešto zadržao, to bi bila škrtost koja je u opreci sa darežljivošću, i nemoć koja je u opreci sa svemoću".

Uzvišeni Allah je obavijestio da je On Gafur-ul-Vedud, tj. Onaj koji prašta, odnosno prekriva i Onaj koji postojano i stabilno voli, što bi značilo da On postojano i stabilno voli na nama prekriven način, jer On Uzvišeni nas vidi i On vidi Svoga voljenog, te mu se raduje. Cjelokupni svijet je kao jedan čovjek koji je, kao takav, Njegov voljeni, a jedinke u svijetu su organi tog čovjeka.

Voljeni nije opisan ljubavlju onoga koji ga voli, nego samo time da je voljen, i ništa drugo. Ima i takvih koje Bog opskrbi takvom ljubavlju da Ga voli kao što i Bog voli njega. On njemu omogućuje viđenje i daje mu da uživa u gledanju Njega u likovima stvari.

Oni koji su zaljubljeni u Boga Njemu su na nivou oka, odnosno očiju u svijetu, jer npr. čovjek, iako ima mnoge organe, ne vidi ničim drugim osim očima, pa je tako oko primjer Božijih zaljubljenika u svijetu.

On Svojim zaljubljenicima omogućava viđenje, znajući njihovu ljubav prema Njemu. To Njegovo znanje je iskustveno znanje. On čini sa Svojim zaljubljenicima onako kako čini sa Sobom, a to nije ništa drugo izuzev viđenje u stanju postojanja koje je voljenom objekat ljubavi. On nije stvorio džine i ljude ni za što drugo nego da Mu robuju, pa ih kao takve, među ostalim stvorenjima, nije stvorio ni za što drugo nego da Ga vole, jer Njega ne obožava i ne ponižava Mu se izuzev zaljubljenik, a sve osim čovjeka je ustvari ono što Ga slavi Njegovom hvalom, s obzirom da Ga druga stvorenja ne vide i kako Ga ne vide, ne zaljubljuju se. Bog se nikome od Svojih stvorenja ne pojavljuje sa Svojim imenom, tj. atributom Lijepi (El-Džemil) izuzev čovjeku i u čovjeku, i to je tako po mom znanju.

Zato čovjek ne doživljava gubljenje samoga sebe u potpunosti izuzev u ljubavi prema svome Gospodaru ili prema onome ko je mjesto pojave njegovog Gospodara. Oči svijeta su zaljubljenici Božiji u svijetu, ma koji objekat ljubavi bio, jer su sva stvorenja mediji za pojavu Boga. Njihova ljubav je postojana i stabilna i takvi su oni koji postojano vole, a On je Onaj koji takođe postojano voli, i stvar je sama po sebi zastrta, prekrivena, između Boga i stvorenja, i sa stvorenjem a i sa Bogom.

Zato Bog u Časnom Kur'anu sa imenom Onaj koji voli spominje i ime Onaj koji prašta i pokriva, zbog toga zastiranja, jer praštanje u suštini znači zastiranje (zar se i u našem jeziku ne kaže pokriti sra­motu, tj. grijeh, a i Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Ko pokrije jednu sramotu brata svoga, Allah će na Sudnjem danu prekriti njegovih sedamdeset sramota."). Po tom osnovu je rečeno: "Kajs voli Lejlu", pa je tako Lejla samo mjesto pojave Boga. Tako npr. i Bišr voli Hindu, Kesir voli Izzetu, Ibn Zerih voli Lubnu, Tuba voli Uhajlijju, Džemil voli Busejnu, a sve te skupa su mediji na kojima im se Bog pojavljuje, makar oni i ne znali koga oni vole, vezano za imena.

Katkada i čovjek vidi neku osobu pa je zavoli a i ne zna ko je ta osoba, niti joj zna ime, niti kojeg je roda, niti gdje joj je stan, odno­sno kuća. Ljubav, sama po sebi, potiče ga na istraživanje o imenu toga koga je zavolio i gdje mu je stan, odnosno kuća, da bi se družio s njim i da bi ga znao i upoznao u njegovom odsustvu, po njegovom imenu i odnosu, da bi mogao pitati za njega kada ga ne vidi.

E takva je i naša ljubav prema Uzvišenom Allahu. Mi Njega volimo na mjestima Njegove pojave, a takođe i u ovim konkretnim imenima kao što su Lejla, Lubna ... ili ma ko bio, ne znajući pri tom da je to sami Bog.

Mi ovdje (na ovom svijetu) volimo ime a ne znamo da je to sami Bog, što će reći da ovdje volimo ime a ne znamo Biće. Kod stvorenja znaš biće i voliš, a katkada ne znaš ime a ljubav ne pristaje ni na šta drugo do na upoznavanje Voljenog.

Ima nas koji smo Ga upoznali još na ovom svijetu, a ima i onih koji Ga nisu upoznali, sve dok ne umru kao zaljubljenici, ma u što. Prilikom otkrivanja zastora njima će sinuti i biće im jasno da nisu voljeli nikoga drugog osim Allaha, a od toga ih je zastiralo ime dotičnog stvorenja, kao što neka stvorenja na ovom svijetu oboža­vaju ono što obožavaju, ne znajući pri tom da ne obožavaju nikog drugog do Allaha, imenujući to što obožavaju imenima kipova kao što su: Menat, Lat, Uza i drugi. Kada takav umre i otkloni mu se zastor, on saznaje da nije obožavao nikoga izuzev Allaha, jer Allah kaže: Dosudio je tvoj Gospodar, tj. odredio je u sudbini da ne robu­jete nikome osim Allahu (odnosno, da ne obožavate nikoga osim Allaha). (EI-Isra, 23.)

Tako je i sa onim ko obožava kip, da on ne pripisuje kipu bo­žanstvenost na jedan određen način u svom vjerovanju, ne bi ga obožavao, jer pojam Boga je jedan nedjeljiv pojam. Međutim, to obožavanje je obožavanje iza zastora, tj. skriveno mu je i nije obavije­šten šta obožava. Taj zastor se podrazumijeva u rij ečima Uzvišenog: Onaj koji prašta, odnosno zastire i Onaj koji postojano voli.  Takav (ko obožava kipove) nije Boga upoznao i ta njihova božanstva nisu ništa drugo do imena. Zato i kaže Onaj ko se stvarno obožava, u takvom slučaju, zbog toga što oni svoje obožavanje pripisuju mje­stima i medijima Njegove pojave: Reci: "Imenujte ih!"  (Er-Rdd, 33.) Kada ih imenuju, onda ih definišu, a kada ih definišu, onda saznaju razliku između Allaha i onoga što su imenovali, kao što se saznaje i razlika između mjesta pojave i onoga ko se pojavljuje na datom mjestu, u tom ogledalu, pa se u tom slučaju kaže: "Ovo je mjesto pojave toga i toga", praveći razliku između mjesta pojave i Onoga ko se na tom mjestu pojavio.

(Napomena: Pošto je bilo riječi da se Allah pojavljuje u stvore­njima i kada se voli, ko god volio ma šta volio - voli Njega. Tako i ko god ma šta obožavao, obožava Njega - vidi se iz navedenog od Šejh-ul-Ekbera. Iako je to ovako kako Šejh-ul-Ekber kaže, osoba niti vjeruje Allaha niti zna da je to Allah, iako ona, bilo da Ga voli ili obožava na takav način, neće biti nagrađena za takvu ljubav ili obožavanje, jer ne zna, a neznanje je u islamskom učenju jako negativna stvar i za neznanje se propada i u školi, pa će prema tome mnoge osobe zbog neznanja propasti. Posebno nam tu može pomoći, u ovakvim stvarima, hadis, tj. riječi Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kad kaže: "Djela se sude prema namjeri." Iz navedenih riječi se vidi da ako neko nije imao namjeru da voli Allaha, nema ni djela da voli Allaha, a tako je i sa obožavanjem. U suštini, na osnovu ovakvih kazivanja i ovakvog nivoa znanja Boži­jih ljudi se zna da sa stvarne tačke gledišta mi nemamo djela, jer je Allah taj koji čini i stvara djela. On i kaže u Časnom Kur'anu: "On je vas stvorio i ono što vi radite:' Ako mi nemamo nikakve snage i moći, što je rečeno u Kur'anu i Hadisu, kako možemo raditi? Da bi radili moramo imati snagu i moć, a u tekstu je rečeno da nemamo. Prema tome, nama pripadaju samo namjere. Allah zna da bismo mi i kad bi imali snagu i moć upravo tako radili pa nam zato relativno pripisuje djela. Neka ovo bude jedna napomena zbog toga što je ova stvar vrlo precizna i osjetljiva i o njoj bi trebalo reći i više ali nam prostor to ne dozvoljava. One koje interesuje više, trebali bi pitati ‘:, tome one koji znaju. Napomena prevodioca)

Tako ta stvar stoji ako shvataš
Ako shvataš, ti si božanski medij, ti si na istini.
Ti nisi ti kada si ti.
Ti si zadobio ono što si htio
I saznao si ono što si obožavao.
Lejla i Lubna nisu ništa drugo
Do ono što ti saznade da su.
Ako Njega voliš očevidno
Ti ćeš Ga sa svoje strane svjedočiti
I biti sa Njim na Ti.
U suštini stvar je takva da
Zaljubljenik ne voli ništa izuzev Njega,
I svemu kao zaljubljenik govori: "Ti si, Ti si...".

Kako divno Kur'an povezuje odgovarajuća Božija imena sa stanjima: A On je Onaj koji prašta (tj. zastire i prekriva), Koji je postojan u ljubavi, Vlasnik Prijestolja, Slavni. On čini ono što hoće.  (El-Burudž, 14-16.)

On je Onaj koji voli i On kao Takav radi šta hoće, a On je i voljeni, jer voljeni čini šta hoće sa onim ko Ga voli. Onaj koji voli je poslušan i pokoran voljenom i pripravan je za ono što od njega traži voljeni.

On je Onaj koji voli i Koji je u Svojoj ljubavi ustrajan i postojan, ispunjavajući sve uvjete i ostalo što ljubav iziskuje. Biće je u ovom slučaju jedno i nedjeljivo, pa zbog toga taj koji voli u ovom slučaju radi šta hoće. Pogledaj kako je samo divno ovo Božije skretanje pa­žnje po ovom pitanju. A ti reci: "Gospodaru povećaj mi znanje".

A Allah govori istinu i On upućuje na pravi put.

Muhidin ibn Arebi