Jednom prilikom Hazreti
Alija je oteo sablju iz ruke neprijatelja, a ovaj ga je pljunuo u lice....
Od Alije nauči iskrenost u poslu, znaj da je on Božiji lav,
čist od neistine i podvale.
On je u borbi svladao neprijatelja i oduzeo mu sablju,
zamahnuo je sabljom da ga ubije stao.
U taj čas neprijatelj je pljunuo hazreti Aliju u lice, a on
se pokazao kao ponos svakog pejgambera i evlije.
On pljunu na lice mjeseca, a mjesec poljubi ono mjesto gdje
Alija spušta glavu kad sedždu čini.
Tad Alija ispusti iz ruke zamahnutu sablju i pusti
neprijatelja, ne ubivši ga.
Ratnik je ostao zapanjen ovim Alijnim postupkom, zapanjen
njegovim oprostom i milošću.
Reče mu ratnik: Ti si na mene potegao sablju, pa bacio
sablju, šta se u tebi dogodilo da odustaneš od svoje namjere?
Šta si ti vidio bolje od mog pogubljenja, šta te učini milostivim da ovako postupiš?
Šta si vidio, pa je tvoja žestoka srdžba splahnula, šta bi s
tobom, kako prestaše frcati varnice srdžbe iz tebe?
Šta si vidio, pa se tvoj postupak naglo promijenio? Ja sam osjetio promjenu na tebi i u svome srcu i
duši.
Šta si vidio ljepše od Kevni-Mekana (svemira), kakve su to
nove zrake izbile, i šta je duša cijele te promjene?
U junaštvu ti si Božiji lav (Esedullah), a u čojstvu, ko će
nam kazati, šta si ti?
U dobroti, ti si kao Musaov oblak u pustinji iz kojeg je Bog
dao nafaku djeci Izraelovoj. Musa je činio dovu a iz oblaka bi padala kiša i
hranjiva zrna, slatka kao med, pečena, hranjiva i ukusna.
Ti Musaovi oblaci bili su puni rahmeta, milosti. Tako su oni
bez truda i rada dolazili do hrane.
To je njima postalo kao običaj, a to je bio bajrak Božijeg
rahmeta na Musaovu dovu.
Ovo Božije davanje i dobrota, za četrdeset godina, nijednog dana nije izostalo.
Izraelci su bili nezahvalni i zasitili su se toga, pa su
tražili sočivice, prase i luka.
Nimet koji je Bog dao Muhammedovom ummetu neprekidan je, i
trajat će sve do Kijameta.
Pejgamber je rekao: Budem musafir kod svog Gospodara, On me
čuje i dadne mi vode«.
Ovim riječima trebamo dati pažnju.
Bez kojekakvih tumača vi primite ove riječi, tako da u svom
grlu slast i okus meda i mlijeka kao da osjećate.
Davanje prenesenog značenja je ograničenje darežljivosti i
dobročinstva, a tevil može odvesti na krivo.
Velika pamet je kao srž, a naše male pameti su kao koža koja
ovija tu srž, pa se dotiču. Ti tevili i namještaj sebe i uređuj se, a nemoj teviliti ono, gdje se govori o suštini.
O Alija! Ti si vidio srž pameti, kaži nam makar malo o tome. Sablja tvoje blagosti komada mi dušu, tvoje
znanje nek učini čistima nas i zemlju.
Kaži nam, to je tajna Božija, a ubio si me bez sablje, to je
način Božijeg upravljanja.
On je majstor koji tvori bez alata i materijala.On nas
daruje bez interesa i profita.
Pamet se napaja na stotine načina, o kojima oči i uši ništa
ne znaju, ni pojma nemaju
Kaži nam, otvori nam vrata Arša, šta si vidio,šta ti je sve
Bog pokazao?
Tvoje su oči naučile da vide nevidljivo - gajb, a naše su
oči kao zašivene za gajb.
Jedni vide Mjesec jasno, drugi vide tminu, a treći vide po
tri mjeseca, šašijasti su.
Sva trojica sjede na jednom mjestu, ali stvari vide
različito. Za to postoje neki uzroci, razlozi.
Oči i uši sve trojice su otvorene, ti znaš to, ali je od
mene sakriveno.
To što ti vidiš, ili je čisti sihir ili skrivena dobrota?! Što je za tebe Jusuf, za mene je vuk. Ima osamnaest
hiljada svjetova, pa i više, ali svako oko to mnoštvo ne može vidjeti. Otvori
nam tajnu o Alijjul-Murteda, o ti, koji donosiš dobro iza lošeg!
Kaži, šta ti je pamet u onom trenu otkrila, ili ću ja kazati
šta sam tada osjetio!
Od tebe se u meni pojavio jedan žar, kao kad svjetlo obasja
jedan predjel.
Ako mjesečev srp progovori, oni koji obnoć putuju, po toj mjesečini, loše će putovati.
Ne budite bezbrižni prema svojim greškama, glas Mjeseca
umrtvi glas karandoloza (prikaze).
Mjesec i kad ne govori, osvjetljava nam put, a kad bi još i
progovorio, to bi onda bilo svjetlo nad svjetlima.
Ti si, Alija, vrata grada znanja, ti sijaš i svijetliš,
blagošću i znanjem.
Otvori nam vrata, nama koji tražimo, da možemo iz kore uzeti
jezgru.
Otvori nam vrata, Ti koji si Božija milost, da udemo pod
zaštitu onome koji nema druga i parca.
Kud god gledamo svagdje je lijep prizor, ali nam otvori
vrata da uniđemo unutra.
Ako nam ne otvoriš vrata da unidemo, pri nama će onda ostati
neke sumnje.
Kad nam otvoriš vrata, bit ćemo izvan sebe, tada će otpasti
sve te sumnje, vidjet ćemo Istinu.
Gafil iznenada naide na zakopano blago, stoga on uvijek žudi
za nalazištima.
Ako ti nisi našao dragulj u dervišluku i među dervišima,
kako ti od drugih derviša možeš tražiti dragulje.
Godinama ti misliš da si derviš, a i iz nozdrvi ne izlazi
dervišluk, ne veli se da si stvarno derviš.
Dok ti iz nevidljivog svijeta ne osjetiš miris i ne okusiš
ga, ti nećeš vidjeti dalje od nosa.
Ratnik pita Aliju:
Zašto si sablju ispustio kad si me nadvladao
Pun zadovoljstva i zanosa, ovaj novi musliman, reče Aliji:
Kaži nam to, pa da u nama oživi duša kao dijete u majci!
Sedam zviježda djeluje na dijete dok je u majci, a kad
oživi, onda na njeg djeluje Sunce.
Zametak se polcrene u majci djelovanjem Sunca. Sunce kao da
djetetu i majci daruje dušu.
Tako se sad dijete pokreće pod djelovanjem Sunca. Sunce
pomaže i duši.
Svako dijete se rodi kao musliman, a roditelji ga okrenu u
svoju vjeru, kršćanstvo, židovstvo, bezboštvo i sl.
Svojim lijepim licem Sunce utječe na proces razvijanja i
napredovanja djeteta, ali mi to ne pratimo.
To su sakriveni putevi, daleki našim osjetilima, jer u
svemiru ima mnogo tajnih djelovanja.
Ima jedan put gdje obična materija dobije nešto i postane
zlato, ili obični kamen postane skupocjeni dragulj.
Znamo da su neki dragulji dobili i šare po sebi, koje ih
krase i ukrašavaju više nego druge dragulje.
Ima i put koji Allah daje, da voće i povrće zrije, ili
vidimo, kako strašljivac postane hrabar. Progovori nam, o sokole, čija krila
plamte sjajem? Kaži nam, kako si naučio da budeš takav?
Kaži nam, o ti, koji si ulovio Anka pticu i koji sam razbijaš
ono što vojska ne može da skrši.
Ti si jedan, ali si snažan kao skupin'a, o ti, koji loviš
kako drugi ne mogu?!
Umjesto da me kazniš, zašto mi daješ milost?! Kako da aždahi
pružaš ruku mira?
Hazreti Alija
odgovara ratniku
Alija reče ratniku: Ja sablju nosim i njome udaram u ime
Boga, pokoran sam Njemu i nisam rob prohtjeva svoga tijela.
Ja sam lav Božiji, a nisam lav svojih želja. Moja djela su
svjedoci moga dina (vjere). Pejgamberu je rečeno: Kad si bacio pijesak, nisi ga
ti bacio! Ja samo baratam, a onaj što udara je Sunce.
Svoju snagu i svoje »ja« bacam ih, bacam sve osim Allaha, ja
i ne brojim da imam i da postojim!
Ja sam sjena onog velikog Sunca, ja sam čuvar na vratima, a
nisam zapreka i zastor.
Ja sam sablja preko koje se nešto postiže, ja proživljujem a
ne ubijam.
Moja sablja neće proliti krv, ne mogu ja navuć crni oblak.
Ja nisam slamka, ja sam planina blagosti, strpljivosti i
pravednosti. Zar može planinu pokrenuti obični vjetar?!
Ono što vjetar brzo iščupa nije vrijedno.
Mnogo vjetrova puše ali mene e pomiče. Vjetar srdžbe, vjetar
požude vjetar pohlepe daju ono što je suprotno namazu, ljudima koji klanjaju.
Ja sam kao planina i moji korijeni su čvrsti, a ako me
vjetar udara, ja budem na putu Božijih vjetrova.
Osim u ime Allaha, ne okrećem se u ime ničeg drugog. Osim
ljubavi i pouzdanja u Boga, ni u šta se drugo ne uzdam.
Srdžba caruje i carem, a meni je srdžba rob. Svoju srdžbu ja
sam obuzdao.
Sablja moje blagosti posjekla je vrat mojoj srdžbi, dok je Allahova srdžba za mene rahmet (milost).
Ja sam se utopio u Božije svjetlo, iako mi je tijelo harab.
Postao sam fina bašča, iako sam Ebu Turab - Otac zemlje!
Mogla se u meni pojaviti srdžba zato što si me pljunuo. Ipak
sam se naljutio, savladao i odbacio uzetu sablju.
Htio sam da na mome imenu ostane: da volim i mrzim u ime Boga, i da na mome imenu ostane: da pomažem i odmažem u ime Boga. Kad sam darežljiv
ili škrt, da je i to u ime Boga, ni u ime ikoga drugog ja ništa ne činim.
Ko voli u ime Boga, ko mrzi u ime Boga, ko dijeli u ime
Boga, ko ne dijeli u ime Boga, taj je upotpunio iman, vjerovanje.
Ovo nije nikakvo oponašanje ni umišljenost, nije ni sumnja,
nego to činim sa uvjerenjem i ubjeđenjem.
Ono što činim nije moje zalaganje i borba, ja sam svoje ruke
uvukao u Božiji rukav.
Ako se u mislima uzdignem i zalepršam, opet znam svoj
vidokrug. I po zemlji kad se lcrećem, vidim svoj vidokrug i djelokrug.
Ako nosim obavezu kao teret, znam odakle je to, ja primam
svjetlost kao Mjesec od Sunca.
Više nego što sam rekao sada, svijetu se ne može govoriti,
jer veliko more se ne može stjerati u mali izvor.
Moje spuštanje u govoru je prema pameti, nije to mahana,
takav je bio postupak i način Pejgamberov.
Ja sam slobodan od interesa i skrivenih namjera, slušajte
izjave slobodnog svjedoka, jer svjedočenje roba ne vrijedi ni dva ječmena zrna.
Po šerijatu, svjedočanstvo robova ne vrijedi ni u sudskim
raspravama.
Stotinu robova ako bi gospodar na sud doveo, svijetli
šerijatski sud njihovo svjedočenje ne bi za valjano primio.
Rob strasti i prohtjeva teži je rob kod Boga, od običnog
roba koji nema slobode.
Obični rob jednom riječju svoga gospodara postaje slobodan,
dok rob strasti živi u slastima, ali mu je smrt gorka.
Rob strasti ne može sam naći slobodu bez dobrote i milosti
Stvoritelja Boga.
On upadne u provaliju kojoj nema dna, nije bačen nasilno, to
je njegova greška.
Ta provalija u koju je upao takva je, da nemam užeta da ga
iz nje izvučem, reče Hazreti Alija.
Dosta je da ja više govorim, ovo su stvari od kojih bi se
kamen pretvorio u krv, a kamoli džigerica.
Nije to obični zastoj krvi u džigerici, to je gaflet, nemar,
pretjerana uzetost dunjalukom, loša sreća.
Jednog dana sledit će ti se krv u žilama, ali će biti kasno,
dozovi se dok je vrijeme tome. Pošto si čuo da ne vrijedi svjedočanstvo robova,
zato budi rob Pravednog, a ne rob utvara-karandoloza, nefsa i šejtana.
Došao je u Kur'anu ajet, da je Pejgamber bio slobodnjak
slobodnih — Inna erselnake...
Pošto ja nisam rob srdžbe, mene srdžba ne može potčiniti i
obuzeti. Ovdje nema drugih postupaka, osim onih kako je Bog naredio. Dođi!
Božija dobrota će te osloboditi, jer je njegova milost veća od srdžbe.
Dodi još danas, dok se još možeš spasiti! Bio si tvrd kao
stijena, ali hemija može kamen smekšati.
Spasio si se od kufura i trnovitosti, sad si kao ruža u
Njegovom cvijetnjaku.
Ti si ja, a ja sam ti, o ti vrijedni. Ti si postao Alija, a
kako ću ja ubiti sebe?!
Ti si učinio grijeh koji je bolji od sevaba, prihvatio ti ga
je Allah u istom času. Ovaj tvoj grijeh nije te umrtvio, nego je umrtvio druge
tvoje grijehe, iza toga je došao rahmet. Nema ruže bez trna.
Omer je htio učiniti grijeh, potegao je sablju na Pejgambera
ali se brzo dozvao i poslije toga primio islam.
Firaun je pozvao sihirbaze (madioničare) u pomoć protiv Musa
pejgambera, u namjeri da sebe ojača i pobijedi Musaa.
Da nisu bili vrlo vješti u sihirima, Firaun ih ne bi ni
pozivao. Bili su stručnjaci u sihirima, stoga ih je zovnuo.
Ali kad su oni vidjeli mudžizu Musaovog štapa, pobacili su
svoje konopce, i Musau rekli: vjerujemo Te da si pejgamber.
Onim koji nemaju nade u Božiju milost i rahmet, odsječene su
glave, i šejtanu dode grijeh kao ibadet.
Oni koji se pokaju za svoje grijehe, tim svojim kajanjem
obeshrabre šejtana.
Radi toga, prokleti šejtan pukne od zavisti, kad vidi da je
Allah nečiji grijeh pretvorio u sevab.
Šejtan se uporno trudi da njeguje grijehe u ljudi, nastoji
da preko grijeha upadnemo u provaliju.
Kad vidi da se čovjek otrgao, i dobio sevab za grijeh,
šejtan tada počne proklinjati i vrijeme u kome se to desilo.
Dodi meni, ja ću ti otvoriti vrata, ti si mene pljunuo, a ja
ću tebi dati poklon.
Znamo za hazreti Aliju, da je Vrata grada znanja. On tamo
poziva novog muslimana i obećava mu nagradu, da ga nadari znanjem. Sa onim koji
su mi nepriliku napravili, ovako postupam, gdje su oni lijevom nogom koračali,
tamo ja glavu stavljam.
Koji ispune obećanje, znaš li šta ću im dati?! Dat ću im
riznicu i Vječno carstvo, tako je rečeno u Kur'anu.
Hazreti Pejgamber je
na uho rekao Hazreti Ali,jinom momku:
Od tvoje će ruke
Alija poginuti!
Ja sam takav čovjek, da svome katilu dajem šerbe dobrote i
neću da ozlojedim ni svoga ubicu.
Hazreti Pejgamber je rekao na uho mome slugi: Jednog dana,
ti glavu s ramena Aliji!
Preko Objave je kazao Pejgamber, kako će umrijeti njegov
drug i prijatelj!
Sluga je rekao Aliji: Ti ubi mene, ovdje i odmah, da tvoja
krv ne ide preko mene!
Ja sam mu opet rekao: Moja je smrt preko tebe, (nije od
tebe), ja ne mogu tražiti da se odstupi od kadera (presudenog).
Sluga je pao Aliji po nogama i molio: Ti mene odmah na dvoje
raspolovi!
Da ne padne na mene tako loš svršetak, da se na taj način ne upropasti moja duša.
Ja sam mu govorio, kaže Alija: Osušila se tinta, nema
promjene, oborili su glavu mnogi bajraci!
Ja nikakvu mržnju ne stavljam na tvoju dušu. Što će se
dogoditi, ne znam da je od tebe.
Ti si samo sredstvo Istinitog Stvoritelja, Njegova ruka
djeluje i kako da ja prigovaram Božijem odredenju i sablji.
Radi čega je onda ubijanje kao kazna? To je velika
sakrivenost i tajna Božija.
Ako se učini prigovor na Božije djelovanje, od toga
prigovora ponikle bi ruže.
Allah će dati odgovor za svoja djela. I u muci i u veselju
On je Gospodar, Jedan i Jedini. Na ovome svijetu samo je On vladar, svagdje On
vrši glavni raspored.
Ako slomi sredstvo preko koga daje, od onog slomljenog opet
će izaći dobro.
Da je sve u Kur'anu spomenuto, kažem ti išaretom. Ako šta
ukinem, poslat ću još bolje.
Svaki zakon koji On zbriše, to je kao lanjska trava, umjesto nje porastu ruže.
Noćni odmor zbriše dnevni umor, time se pamet odmori i
dobije snagu.
Nakon toga dolazi svjetlo dana i zbriše noć, stvari se kreću
ponovo svojim tokom. K Iako je noć tmina, ona donosi san i odmor, a zar nije u
tmini Abu-Hajat voda.
Zar se ljudske pameti ne osvježuju u mraku, to je predah za
dobivanje jačeg glasa.
Iz suprotnosti pokažu se prave stvari, u crnini se rada svjetlo i ističe se sjaj.
Svrha pejgamberskih borbi bile su da se postigne mir. Mir u
ahir-zemanu bit će povod drugim borbama.
Mnogo je glava palo u borbama, da bi drugi, kao plod toga,
živjeli u miru.
Baščovan kreše divlje grane sa stabla, da bi plodovi hurme
bili bolji i krupniji.
Vješt baščovan plijevi i uklanja nepotrebnu travu, da bi se
bostan bolje razvijao i napredovao.
Ima mnogo povećanja koja dolaze iza umanjenja, šehidi ulaze
u pravi život nakon što ih je nestalo.
Kad je bilo čovjeku presječeno grlo, dode ajet: Oni nisu
umrli, nego su živi, ali vi to ne znate i ne osjećate.
Kad bude grlo hajvana presječeno (zaklano) kako treba, od
toga ljudsko grlo dobije snagu. Ako je velika korist od zaklanog grla hajvana,
kolika li je onda korist od presječenog grla čovjekova.
Kad se zaklalo prvo hajvansko grlo, čovjek je dobio snagu,
za presječeno ljudsko grlo tri
ca dobivaj snagu.
Porodi se treće grlo, koje dobije svjetlo i piješerbe, za od Boga.
Ovo treće grlo spašava se od »la«, a umre od »bela«; ne
umire, nego živi, ali vi to ne osjećate i ne znate.
Privedi kraju brigu o hljebu, ne misli o visinama.
Zapostavio si dušu pri brizi za dunjalukom.
Počni se baviti prečim stvarima, dobit ćeš plod od toga.
Vrba nema ploda, ti misliš samo o bijelom hljebu.
Da ti imaš strpljenja, pa da baciš te brige, otišao bi
drugim pravcem, bavio bi se alhemijom.
Ako hoćeš da očistiš svoju odjeću, ne okrećiglavu od mahale
u kojoj se čisti i pere.
Pošto ćeš se pokvariti hljebom, gledaj da se prikučiš
ljudima koji znaju spojiti presječeno. Kad te uzme pod ruku čovjek koji to zna,
on će staviti zakrpu tamo gdje treba, gdje je presjek i rana.
Sve što se razbije, ono viče: Dodi i uredi me!
Ne žali za to ruku i nogu, ne žali truda!
Ako se nešto razbilo na Božijem putu, to će zacijeliti i
postati zdravo.
Ko bude znao derati i parati, znat će i sašiti.
Ko zna prodati, zna i kupiti.
Kuća se brzo može srušiti i na njeno mjesto napraviti bolja
i ljepša.
Kad jedna ljudska glava bude žrtva za vjeru i za domovinu,
stotine drugih glava će se roditi.
Da nije Bog odredio kaznu, zašto bi onda kazao, da je u
kazni život.
Ko bi imao smjelosti, da sam od sebe posiječe nekoga?!
Pogotovo, ako mu to nije u vlasti!
Zato svaki onaj, kome je otvoreno oko da vidi istinu (hakikat) vidio bi zasigurno to, da je svak
podreden Istinitom Bogu-Hakku.
Ko bude odreden da se preko njega vrši presudivanje-hukum,
vlastito svoje dijete udario bi sabljom.
Idi, i budi sabran, nenapadaj mnogo i okrutno one koji su
loši i znaj, da su oni pred skutom Presude nemoćni.
Rumi , Mesnevija
