SIMBOLIZAM U SUFIZMU

SIMBOLIZAM U SUFIZMU

SLOBODA, AŠK I MEVEDDET

 

Mahmut Dipšar

 

SLOBODA, AŠK I MEVEDDET (LJUBAV I DUBOKA LJUBAV)

Efendija s.a.v. je rekao: - „Ako neko od vas voli svoga brata po vjeri, neka ga nauči o onome što zna.“ Allah dž.š. u Kur'anu kaže: - Da jedan drugome preporučujemo Hakka (Allaha-Istinu) i Sabur (strpljenje).

Čovjekov izafi nefs ili relativni nefs je poput sante leda na sred okeana. Santa leda koju može otopiti samo Ašk ili unutrašnja iskrena ljubav – MEVEDDET. A to je ljubav koju čovjek osjeća prema Mustafinom Ehli Bejtu. Samo se tako može otopiti naša santa leda a sami postanemo dio Okeana. Čovjekova vrijednost i njegova duhovna ljepota se mogu meriti jedino vrijednošću proizvedenom takvom Božjom spoznajom (Ilahi marifet).

Čovek vjeruje da je duša vječna, ne zato što zna, već zato što ga je strah. Koliko god se čovek boji tolika je mogućnost da veruje da je duša vječna. Čoveku je dovoljno samo da bude hrabar, da se prepusti ljubavi. U tom se slučaju menja um, menjaju se pogledi, vidi se neki drugačiji svijet. Čovek tada dospeva do dubljeg značenja Kur'ana. Čovek se tada transformiše i ulazi u duhovno oduševljenje, a to je unutrašnji fenomen ili jedna vrsta ludila.

Običan čovek ne ulazi u to ludilo, zato što je takav čovek lukav i proračunat i on ne uzima u obzir da plati cenu takvog oduševljenja. A samo oduševljen čovjek je slobodan čovjek. Jer se iz straha ništa ne rađa i jedino je ljubav produktivna. Strah ništa ne stvara, strah može da uništi čovjekov život. Strah pokriva čovjeka poput tamnog oblaka i uništava mu svu energiju.

Ljudi koji žele da nešto nauče uvjek pitaju svog Muršida, međutim tu uvjek leži mali problem. Muršid mora da odgovori na istom jeziku na koji je i pitan, jer drugi jezik ne postoji. A svaki murid, svim riječima koje čuje u Muršidovom odgovoru daje značenje na osnovu svog intelekta i percepcije. Zbog toga se suština (hakikat) tj. Nešto što ima smisla, nešto što Muršid želi da objasni, često puta shvati pogrešno.

Kada je Hz. Isa govorio o Božjem Kraljevstvu, oni su shvatili kako ovaj želi da bude Kralj pa se priča da su ga razapeli na krst. Međutim, Isa a.s. je govorio o unutrašnjem kraljevstvu, o ljudskoj slobodi. Kur'an jeste najveći Muršid ali mnogi čitatelji Kur'ana daju mu značenje prema svom intelektu i percepciji.

Bilo koji čovjek ne može, niti je u stanju da upozna nikog drugog sve dok ne upozna ono nepoznato u sebi a jedini je izlaz riješiti svoju tajnu. Zato se dešava da ljudi traće svoje živote, učeći prazne stvari kako bi pronašli mir, traće svoje živote ne naučivši ništa o njima samima; Nauče puno toga ali zaborave na sebe.

Cilj života je sloboda. Bez slobode ionako život nema smisla. Ali sloboda o kojoj govorimo nije ekonomska niti politička sloboda. Sloboda znači biti slobodan od vremena, uma, želja. Jedino bez uma, bez intelekta postaješ Jedno sa univerzumom. Postaješ bezgraničan i beskonačan poput univerzuma. Um je poput gužve, gomila misli ili neizrečenih riječi, koje poput pojedinca neprestalno kruže, zbog čega mnogi i misle da je u pitanju jedan materijalan proces. Zato kad budeš napustio sve te misli, kad budeš od svega toga odustao na kraju ti neće ostati ništa, osim da postaneš On.

Kako u knjigama stoji u minulim vjekovima su Šejh efendije, sve novodošle ihvane uvijek u Mevlevijskim tekijama pitali;  - „Sine, da li si ikad doživio ljubav?“.. ''Jesi li se ikada zaljubio'' ukoliko bude odgovorio: - „Ne, nisam.“ rekli bi mu: - “Idi odavde i prvo doživi ljubav pa dođi da nam budeš derviš.“

Ibn Arabi Hz. Kaže da je ljubav jednog čovjeka prema suprotnom polu identična ljubavi čovjeka koju osjeća ljubav prema Allahu. Ašk prema čovjeku nas priprema za Ašk prema Allahu, to je jedna vrsta tranzicije. Ali danas, ljudi misle da su ljubav ili Ašk pod kontrolom, te sami pokušavaju da stvore ljubav, ljubav se tako ne može stvoriiti niti doživjeti. Što je više kontrolišeš ona ti bježi, ako tebe ima nema ljubavi, ti si sam prepreka za svoju ljubav, tvoje samodopadanje je prepreka za ljubav, ne možeš se zaljubiti ako te ima. Danas se zbog ovih grešaka ne mogu zaljubiti ni žene ni muškarci. Umovi su im vezani za prošlost i budućnost i ne žive ovaj trenutak.

Čovjek koji nije zaljubljen, na ovaj svijet gleda sa naučnog aspekta, u svemu vidi jedno tijelo, neku formu ili oblik. Njegov um nije poput uma Ašika. A Ašikov benlak (ja) se povećava i širi. Njegova svijest nije ograničena dospela u neki novi svet. Ako se budeš zaljubio u svo postojanje nećeš se osjetiti kao tijelo.

Kada nisi voljen onda se osjećaš kao tijelo. Sve si više svesniji svoga tijela. Tvoje tijelo postaje tvoj teret, koji moraš da nosiš. Kada si voljen, težina tijela nestaje. Kada voliš i kada si voljen ne osećaš silu gravitacije. Možeš da letiš, možeš praviti Sema'. To nastaje onda kada zavoliš sve što postoji. Zbog ovoga su neke evlije vidjene kako hodaju na vodi.

Nijazi Hazretleri je rekao:

Od Duše potraži svog dragog

Daj tu dušu - uzmi Ljepo Lice

Uništi to svoje postojanje

Da ti se Džanan pojavi.

 

Da bi čovjek ušao u duhovni svjet, najpre mora da izbriše sve informacije, znanje, projekte i umske programe i odustane od njihovog prisvajanja i pripisivanja sebi. Jer, od dana rođenja, od početka upoznavanja samog sebe, ljudi u sebi sakupe niz raznih informacija o vjeri, društvu, putem pitanja i komentara kojima im drugi odgovaraju.

Ove informacije ponekad mogu biti vredne, a ponekad su bezvredne. Bez obzira ove se informacije nagomilavaju u čovjekovome umu i tu borave. Isto ko na nekom otpadu ili poput raznih metala nagomilanih u nekom depou. Čovjek ne može da se na njih osloni niti da ih koristi. Informacija pretstavlja vrijednost jedino ako čovjeku daje blagostanje i sreću. U suprotnom, neiskorišćene informacije, uzrokuju da se život provodi praznim fantazijama. Sistem misli se zakrči; i ne dopušta da dopru prave informacije. Prazne, uzaludne misli i fantazije lome duh našeg duhovnog užitka i vrat naše sreće.

  Nijazi Hz:

Zaista je težak Hakkov put

Budi slavuj, zapjevaj pa vidi

I Dergah je njegov velik

Čezne ne bi li procveto ko ruža

 

Ako mu rob iskren nije

Dušu će u vatri ljubavi da baci

Neće ti se put olakšati

Vrt će tebi vatra postati

 

U duhovnom znanju važno je čuti i vidjeti. Jer Ašk ulazi kroz oko. A riječ koja Ašiku silazi kroz uho je riječ koja se spušta u srce. Riječ poput riječi Džebraila koje je šapnuo Merjemi na uho je produktivna riječ, ona je ta koja čovjeku daje dušu. Hazreti Isa kaže: - Utječem se u Riječ koja daje dušu. Ta duša obuhvata svo tijelo i tada ti postaješ Isa a.s- Ali prije toga moraš očistiti svoje tijelo, dovesti ga u oblik Device Merjeme.

Većina ljudi misle da su na ovom svijetu. Mi nismo na dunji. Dunja je u nama. Naš preporod zavisi od smrti našeg trenutnog stanja. Sreća se rađa iz korena tuge. Samo neka čovjek bude tačno vezan, za ono što je sebe vezao, da nema nikakve sumnje i da bude strasno privržen tome.

Kada je Hz. Idris a.s. poučavao svoga sina o tehnikama ovog, rekao mu je: - Čekaj i budi strpljiv. Kada mu sin nije u tome uspio, rekao mu je: - Povuci se, ta će pojava svakako doći.

Traži, poželi, ispuniće se. Baci težinu svoga tijela, rodiće se božanstvo u tebi. Kad ga je sin poslušao, rekao je: - “Osećam kao da više ne vidim ovim očima, već nekim drugim očima. Vidim nekom energijom koju mi daje moj um, ja sam više na nebesima, na zemlji, u vodi, u vazduhu, u životinjama, u biljkama, u majčinim utrobama, prije radjanja, posle radjanja, svugde me je.“

Pravi vjernik je uvijek bio i biva pogrešno shvaćen. Zato što je pogrešno čovjekovo razumevanje religioznosti. U suštini, čovjek se ne rađa u nekoj vjeri, vjera je ta koja se rađa u čovjeku. To je ta bit Isaovog rađanja od strane jedne Djevice. Prava vjera je beskrajno more osećanja u koje se čovjek izgubio. Religioznost ili vjera nisu posao nauke, to je posao srca. Najvažniji element u razumevanju suštine (hakikata) je ljubav prema spoznaji suštine, ljubav prema učenju suštine. Ukoliko želimo da suštinski i iskreno tražimo i doživimo istinu, trebamo napustiti naše trenutno mišljenje, naše presude i vrednovanja, trebamo naučiti slušati kako bismo se našli na pravoj frekvenciji. To se mora. Jer Allah je taj koji nam govori, ali mi ne slušamo.

Čovjek samo poznaje pozajmljeni, nahranjen i obučen um. Ne zna kako tjelo radi, kako ono funkcioniše. Kako se hrana pretvara u krv, kako se kiseonik širi kroz tjelo... on samo istražuje i nagađa, bavi se pretpostavkama. Tijelo ima svoje znanje, otkucaji srca, disanje, sistem za varenje rade punom parom. A mi ne znamo ništa o tome. Ali, doći će dan kada će se sistem raspasti, dan kada će sve prestati da radi. Dobro, u redu, a šta će biti sa onim koji živi u ovom tijelu? Zar za nas nije važnije da spoznamo Onog ko živi u ovom tijelu i da se identifikujemo sa Njim, da budemo On. Zar to nije naš cilj.

Hazreti Mevlana (k.s.a.):

Ako si u potrazi duše, ti si duša

Ako tražiš zalogaj hleba, ti si hleb

Što god tražiš TO SI TI.

 

Kada nastupi vreme, svako će pronaći cilj svoga puta. Svako će se na kraju pretvoriti u ono što je vjerovao i ono što veruje. Svako će dobiti ono što je dobro čuvao, neko svoju bijednost, neko svoje greške i smrt, neko svoju savršenost, beskrajnost i besmrtnost. Allah dž.š. u Kur'anu kaže (Sura Šura, ajet 20):

„Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.“    

  Veliki pesnik, Mehmet Akif Ersoy kaže:

„Bože moj! Razočaran sam ti, gdje je Tvoj nur, gdje je Tvoj oprost?

Zar da Džehennem šeta po mom afaku ko rastanak Tvoj?

Da, moje je gradivo bilo nemar, al' zar čovjek nije nemaran?

Kupao sam se celog života suzama svojim, zar to nije dovoljno?“

 

 Poslanik s.a.v. u jednom hadisu kaže:

„Onaj ko me traži naći će me, - Njega ćeš tražiti!-

Onaj ko me nađe on će početi da me upoznaje,

Onaj ko me upozna On će me zavoleti,

Onaj ko me zavoli on će se u mene zaljubiti,

Onaj ko se zaljubi u mene i Ja se u njega zaljubim,

U koga se ja zaljubim, ja njega ubijem,

Plaćanje krvarine onog koga ja ubijem meni postaje vadžib,

JA postajem njegova krvarina.“

 

Ibn Arabi Hz. U Futuhati Mekkije kaže; Hz. Muhammed (s.a.v.) je sobom ispunio Džennet. A te blagodati se mogu dobiti jedino ako se sledi Efendija (sav), ako se ide njegovim putem, ako se prati njegov trag. Peti Imam, Muhammed Bakir (a.s.) je u komentaru ajeta Sure Enam (ajet 87, 88) rekao da se sa „sirati mustakim“ – pravim putem misli na Imami Ali-ju (k.v.).

Ibn Arabi kaže: kada sam ulazio u duhovni svet sreo sam se sa Hz. Musaom (as), Hz. Isaom (as) i Hz. Muhammedom (sav). Hz. Muhammed mi je rekao: - “Zagrli me čvrsto i bićeš spašen.“ Istog sam trena učinio tevbu i vratio se Allahu (Allahovom putu) prigrlivši Hz. Muhammeda.

Allah dž.š. je Poslanika (sav) poslao ljudima tek onda kada su bili ogrezli u kufru. Ashabe je pozvao samo i isključivo u iman. Nije im otvarao skriveno znanje. Objašnjavao je onoliko koliko mu je objavljeno, djelove iz Kur'ana. Ovde se kaže da nije spomenuto niti pričano o skrivenome znanju. Poslanik (sav) je rekao: - „Ja sam Grad znanja, Alija je njegova kapija.“ Dakle, onaj ko želi da nauči moje znanje neka nađe Aliju. Drugi ulaz drugi put ne postoji. Jedini ulaz (kapija) je  Ali (k.v.) ...

U Kur'anu, sura Šura-ajet 23: - „Kul La es'elukum alejhi edžren illelmeveddete fiylkurba“ - Reci: - Ne tražim za ovo nikakvu nagradu od vas, osim ljubavi prema rodbini (bliskima).

Ibn Abbas (r.a.) kaže kada je ovaj ajet sišao ashabi su Poslaniku rekli:  - O Allahov Poslaniče, ko su ti za koje si nam ljubav pripisao kao farz. Efendija s.a.v. im je rekao da su to Ali, Fatima, Hasan i Husein.

U ajetu je umjesto rečima „volite se“, naredba izdata rečima „činite meveddet“. Termin meveddet znači voleti previše.

Želim da vam ispričam Mevlanin komentar o suri Jusuf, kako bi vam bolje objasnio značenje riječi meveddet. Sura Jusuf je inače poznata kao ahsenu'ul kisas (najljepša priča). U ovoj suri se priča o ljubavi Zelihe prema Jusufu (a.s.). Mevlana ovako komentariše tu priču:

- Zeliha je došla u takvo stanje da se sve, od crnog kumina do alojevog drveta, za nju zvalo Jusuf. Ona je, Jusufovo ime sakrivala drugim imenima. Ispričala je ovu svoju tajnu svojim prisnim prijateljicama. Kada bi rekla: - Sveća se smekšala na vatri; to bi značilo da se dragi navikao, da se prepustio. Kada bi rekla, Pogledajte! rodio se mjesec ili razelenila se vrba,... boli me glava, prošla mi glavobolja, dobro sam... svaka od ovih izjava imala bi svoje značenje. Kada bi pohvalila nekog ona bi pohvalila njega, kada bi se požalila na nekog ona bi govorila o rastanku sa njim. I da sto hiljada stvari spomene, njen je cilj, a i želja bio samo Jusuf,... jusuf je bila njena ljubav. A vaša?...

Božji Farz, meveddet znači volite Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, tako da svaki trenutak budete sa njima, to je Allahova naredba i dar kako bi mi duhovno sazreli. Jer čovjek može da obuče neko stanje samo sa aškom.

Vjekovima Pirovi rade oko mudrosti tajne ovog meveddeta, oko ovih pet imena (Penč-i Ali Aba – Petoro pokrivenih, zaštićenih) sa ciljem sazrevanja.

Gospodaru moj, u čast Muhammeda, Alije i Zehre

Gospodari moj, u čast Husejna, Hasana iz Ali Abe...

 

Ispuni nam želje na oba svjeta, iz Božjeg obilja. I to na taj način da nas ne zadesi dužnost tvojim stvorenjima.

 

Habibi ekrem efendija (sav) za hz. Aliju kaže : -Vlasnik moje tajne, moj prisni prijatelj je Ali Ibni ebu Talip. Efendija sav. U jednom hadisu takodje kaže: - „Allah je od mene tražio da volim četiri Njemu drage osobe: Aliju, Selman, Ebu Zer i Miktad bin Esved il Kindi.“ 

 

 Jedna od poslanica hz.  Pira Sejjida Muhammeda Nur el Arabija, je ta u kojoj Hazreti Pir lično kaže, da je Efendija s.a.v. svoga Rabba video u Aliji (k.v.). Neka svima nama bude posrednik hz. Pir Sejjid Muhammed Nur el Arabi, poslednji Pir koji nas uči o dubokoj ljubavi prema petorici zaštićenih. Neka naš Pir bude zadovoljan sa nama. Ovaj put duboke ljubavi je tako plodan, tako pun rahmeta da su njegovi putnici sretni robovi frka-i nadžije (grupe spašenih).    

 

               Jedan od Osmanskih sadriazema Hekim Ali Paša (1689-1758) je rob Mustafinog Ehli Bejta i pored toga što je bio sin čoveka koji je bio devširma. Ovaj vjernik je nekoliko puta bio na visokim državnim pozicijama. Jednom jedan derviš dolazi u lošu materijalnu situaciju, te mu u duhovnom svetu dolazi Poslanik s.a.v., koji mu kaže: - „Idi i prenesi moj selam Ali Paši, neka ti da tih 30 zlatnika, koje toliko trebaš.“ Derviš je otišao kod Paše i ispričao svoj san i svoju situaciju. Paša mu odgovori: - „Sine, ja te razumem ali kako ću znati da li govoriš istinu?“,.. čovek mu reče: - „E moj Paša, i ja sam u snu pitao Poslanika, da li će mi Paša povjerovati?; efendija (s.a.v.) mi je rekao : - “Svakog Ponedeljka i Petka on meni uči Kur'an, ove mi nedelje nije izučio, pitaj ga zbog čega?“. Paša se zamislio: - Tačno niko osim mene ne zna za ovo, i rekao: - „ispričaj mi opet“, čovek mu opet ispriča san, - „ispričaj mi još jedan put“, on mu opet ispriča. - Još jednom i još jednom... i tako kada je zatražio po šesti put da mu ispriča san, čovjek mu reče: - „Paša, ako nemate nameru da mi date, zlatnike ne želim da vas još uznemiravam, idem ja.“ Ali Paša se rasplaka i reče: - „Ispričao si mi šest puta“ i dade mu šest puta po trideset zlatnika. – ''E moj sine za taj selam živim. Koliko god puta da si mi ispričao dao bih ti još toliko zlatnika. Sve dok mi se imetak ne bi potrošio.“

U jednom hadisu efendija s.a.v. kaže: - „O Alija! Tebi nema sličnog čoveka, isto kao što nema slične suri Kulhuvallahu ehad u Kur'anu. Ko ovu suru izuči jedan put, vrediće mu kao da je izučio jednu trećinu Kur'ana, ko je izuči dva puta, to vredi kao da je izučio dve trećine Kur'ana, ko je izuči tri puta to vrijedi kao da je izučio cio Kur'an.“ Eto, ja Ali, i ti si ovakav. Ko tebe zavoli srcem, svakako je sebi zaradio jednu trećinu imana koji obuhvata materijalni i duhovni sadržaj riječi iman. Ko svoju ljubav izrazi samo rječima (ko radi na tome da drugi zavole hz. Aliju, tako što ljubav telkini onima koji poseduju kapacitet.) bez sumnje će dobiti dve trećine imana. Ko te zavoli svom svojom snagom (dakle materijalnom i duhovnom snagom koju nosi, na način da žrtvuje sebe zbog tebe) on će dobiti cio iman. Postaje vlasnik potpune vjere.

Poslanik s.a.v. kaže: - Tako mi Onog ko me Poslao; kada bi se ljudi na zemlji spojili u ljubavi prema tebi poput onih koji žive na nebu i kada bi te voleli poput njih, Allah dž.š. nijednome čovjeku ne bi pokazao patnju džehennema. Sadaka Resulullah (Resulullah je rekao istinu).

 

Mi volimo Muhammeda Mustafu još od Ezela

Žrtvujemo živote svoje za Ali Abu – pokrivene

 

La ilahe illallahuvallah-ul-alijjul mundželi

La Nebi illa Muhammed la feta illa Ali!

 

Francuski inžinjer, Louis Massignon (1883-1962) je negde u okolini Bagdada na arheološkim iskopavanjima pronašao neko parče testije, na kojem je bio ispisan jedan stih. Kasnije saznaje da je to stih Haladži Mansura i posvećuje sav svoj život djelu Haladža. U stihu je bilo napisano:

„Dva rekata su dovoljna da se dospije do Allaha

Ali za taj namaz rob treba uzeti abdest svojom krvlju.“

 

Hazreti Mevlana kaže:

 

„Salat za Arifa je da uništi svoj vudžud

Salat za džahila je njegova lažna sedžda (sevh-i sedžda)“

 

Islam znači Hazreti Muhammed s.a.v. A on od nas ne traži nikakvu nagradu za ono što je uradio, jedino što od nas traži je velika ljubav (meveddet) prema Njemu i Ali Abi. Šta se dešava u tom slučaju, ako te zahvati takva ljubav ti ćeš se integrisati sa njima. U tebi neće ostati ništa od tebe, ta svjetlost će te ispuniti i ti se samim tim upotpunjuješ sa ehli bejtom. Sva ta suština, Božja tajna leži u tome.

Jedini način i jedini put ka tome je Meveddet. Efendija s.a.v. , ehli bejt, dvanaest imama, evladi resul su zbog nas to iskusili tolku patnju i žrtvovali se da se u nama pojavi Hakk. Jedno od ovih požrtvovanosti želim da ispričam za kraj.

Kerbela je prekretnica u istoriji čovječanstva, to je klupko boli, koje se ne može opisati, zato ne želim završiti ovaj Muhabbet o Mebeddetu o ovoj ljubavi a da ne spomenem barem jednog od Poslanikove djece koji su tamo pali kao šehidi.

 

Kasim Ibni Hasan'el Mudžtebe (a.s.)

 

Kasim a.s. je bio hrabar mladić dvadesetih godina. Njegovo mubarek lice ličilo je na lice njegovog djeda Habibullaha s.a.v. Obzirom da mu je otac Imam Hasan a.s., prije svoje smrti, ostavio u zaveštanje da se vjeri sa jednom djevojkom iz ehli bejta, još kao mali porasao je zajedno sa svojom vjerenicom i čistom i nevinom ljubavlju zavolio tu lepu ružu kako i dolikuje porodici Hašimija.

Toga žalosnog dana kada su na Kerbeli Poslanikova s.a.v. deca, jedan po jedan, pali kao šehidi, Hazreti Kasim a.s. je zatražio izun za napad od svog strica Imami Husejina a.s. Imam Husejin mu nije hteo dati izun za rat, ali je on toliko insistirao da je morao. Ali, prije no što ga pustio ispunio je zaveštanje svoga brata Hasana a.s., pozva njegovu verenicu i venča ih sa velikom tugom. Zatim su se ova dva ašika- kojima se želja nije ispunila-plačući se odvojila. Hazreti Kasim a.s. krenuo u rat. Kasnije, teško ranjen došao je pred vratima šatora i tu predao svoju dušu i popio šerbet šehadeta.

Gospodaru naš, naša je molitva da nam od Imami Alije, daruješ barem jedan gutljaj iz  MEVEDDETSKOG KEVSERA     

ŽIVOT HAZRETI ISA-A A.S.

 ŽIVOT HAZRETI ISA-A  A.S.

 

Varidat: « (Hajji bi-ruhuhi) Li ennel ervahi la jattarriu alejhal mevte mejjite bi-džesedihil unsuri ... »

Hazreti Isa a.s. je dušom živ, a tijelom (po pitanju elemenata od kojih se sastoji njegovo tijelo) mrtav. Ali pošto je Ruhullah, njegov ruhanijet je viši od njegovog džismanijeta. I obzirom da je smrt u vezi samo sa tijelom, rečeno je: Hazreti Isa a.s. « - nije umro ». Po pitanju atoma od kojih je nastalo njegovo tijelo, tj. po pitanju materije od koje je sastavljeno njegovo tijelo on ne može ostati živ.

         Bedrededin Hazretleri je uporno govorio: Hazrerti Isa a.s. je živ svojom dušom, jer duši ne može smrt biti kvar. A nemoguće je da Hazreti Isa ostane živ i ne umre kada je u pitanju materija od koje je nastalo njegovo tijelo, jer kada se duše uzvise ka visokim alemima one se odvajaju od svojih tijela kao latif (lijepe). A to se sa istinom slaže, da za visoke aleme duše budu u latif-stanju. Kao što je i ranije objašnjeno tijela su mezahiri duše; dakle to su samo njihove pojave i one su se morale pojaviti u oblicima prikladnim za donji svijet - alemi šehadet.

 

Varidat: « Isa jetedžessed-u kema kane ve junzil-u ahir-iz-zemani ve bi veledihi evlade ... »

 

Zar se ne vidi jasno, kako se Isa a.s. u ahiri zemanu, kao što je i prije bilo, ponovo otjelovljuje, silazi na dunju i dobija sina. O njegovoj smrti je u Kur'an-i Kerimu rečeno: - « Ja Isa , inni muteveffike ve rafi'uke ilejje ve mutahhiruke min-ellezine keferu ... - O Isa, dušu ću ti uzeti, k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika ... » Ali Imran 55;

Ovim ajetom mu Allah kaže da će ga spasiti od elementarnih tabiata, prema tome ovo nam potvrđuje, da od toga momenta on nema potrebe za hranom i pićem. I ajet ne dokazuje da je on živ sa tijelom: -« Ve ma katelehu ve ma salebuhu velakin šubbihe lehum ... - a nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami u tome u sumnji. » En-Nisa 157;                                                                                 

Međutim, izvještava nas o tome da je došavši u latif-hal duhovno uzdignut. Jer je on Ruhullah a njegova duhovnost je prema:

 

 

« EL HUKMU-LIL GALIP -Naredba za pobjednika »

 

Smrt ne postoji kada je u pitanju duša i prema tome, ukoliko se bude reklo nije umro, vladajući nad pobjednikom, to ne znači da Hazreti Isa a.s. nije umro sa materijama od kojih je nastalo njegovo tijelo, jer bi to bilo suprotno istini. A ukoliko se kaže da nije umro sa tijelom to će biti protiv ajeta koji je dokaz smrti tijela. Bederddin Hazretleri u nastavku kaže:

         « 800 godine po Hidžri, u snu su mi dvoje njih pokazali tijelo Hazreti Isaa državši ga u rukama i time su mi svojim jezikom željeli pokazati da je on umro » [2]

 

 

[2] Po našem ličnom mišljenju silazak Hazreti Isaa a.s. na zemlju je samo jedan primjer (iz Akmunare u Šam'u). Svi koji su do današnjeg dana uzviknuli «Ja sam Isa», svi su bili uklonjeni, udaljeni, otjerani.

 

Pravi silazak Hazreti Isaa je njegov duhovni silazak na zemlju, a pravilno shvatanje i poznavanje ljudi je Vahdet (Jedan Bog) i Hakikati Muhammedijje. Hrišćanski svijet koji Hazreti Isaa a.s. poznaje kao Allahovog sina, danas se pred sjajnim nurom Islama klanja sa poštovanjem i počeo je shvatati kako je jedina vjera kod Allaha «Islamijet».

 

Varidat 1

Varidat: « Bil-besmele-ti livudžuhu inna li-ismillah-il muttasif-i birahmanirrahim lehu fedželli fiili ...» Sultan Sejjid Muhammed Nurul Arabi Hazretleri je na sljedeći način opisao razloge početka Varidata saBismilom. Časno ime Allah je u Bismili opisano sa imenima Rahman i Rahim i ono predstavlja Tedželli-i fiili - Pojavu sa djelovanjem. Ukoliko čovjek, dok pije, jede ili prilikom obavljanja bilo kakve radnje, bude izgovaraoBismillahirrahmanirrahim a istovremeno je svjestan, da nema drugog Faila osim Njega - Allaha Milostivog Samilosnog... ili istovrijemeno bude svjestan da je on sam, potpuno fani u najmanjoj radnji i djelu koje obavlja, tada se ta pojava kod čovjeka zove Allahova fiili tedžellija. Kod ovakvih se osoba, Allah, lično pojavljuje i sa djelovanjem i sa radnjom. Ova tedžellija ili pojava je u stvari početak pravog suluka ili polazak na putu hakikata. Tedželli-i S'fat: Ova Allahova tedžellija ili ova Allahova pojava, sastoji se od Allahovih SubutiS'fati-stabilnih svojstava, na primjer: kudret, koji nastaje prilikom hodanja, pisanja i drugih radnji... Ukoliko budemo svjesni i znali da se tu radi o s'fatima Dženabi Hakka, kao i to da smo mi fani od svih njih, da smo sve njih vratili Njemu, onda će se ta pojava, zvati Allahova tedžellija s'fata. Tedželli-i Zati:Allahova Zati tedžellija ili pojava, nastaje ili se javlja, tek onda kada čovjek u sebi misli i sa sigurnošću zna da ovaj vudžud pripada samo Allahu dž.š. i kada bude potpuno fani od vudžuda.[1] Ukoliko dok čovjek uči Bismila-i Šerif, nije svjestan ovih tri pojava, onda, nije ni izučio Bismilu. Nije svjestan Allahove pojave. Ali ukoliko je čovjek svjestan i bude znao, čije su to tedžellije-pojave i tek onda izuči Bismilu, onda je on to zaista i izučio. A sada budite pažljivi... Kada se govori o Hal-u Bidajet ehlija ili početnika Tevhidskog znanja, sve tedžellije ili bilo koje pojave su u halu Emra (naredbe) i nemaju nikakvih veza sa riječima... Ali kada je riječ o Ehli Nihajetu - o onima koji su več putovali pomoću nekog vodiča, onda se govori o osobama koje se sa dobrim djelima nalaze u Džemu, a sa djelima koja se smatraju grijehom nalaze u Farku... Dakle te osobe ne pripisuju sebi dobra djela i za svaki svoj uspjeh, smatraju da je od Allaha i Njemu se zahvaljuju, a za grijehe znaju da su od njih pa se kaju. Jer Dženabi Hakk je u Kur'anu rekao: « Ma esabeke min hasenetin femin-allah ve ma esabeke min sejjietin femin nefsike -Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreća koja te zadesi sam si je zaslužio » ............ En - Nisa 79; Na ovom je mekamu Hazreti Šejhul Ekber rekao: « Ve kun fil-džem vel fark-i tekun fi mak-adis-sdkin - Ovim se licem nađi u Džemu i Farku kako bi dospio do pravog puta i kako ne bi pogrešno postupio napustivši bilo koje od njih ».