Izaslanik i Omer

Izaslanik postavlja pitanja Omeru

O Vladaru pravovjernih, reci mi, kako je duša iz velikih visina sišla na zemlju.
Kako je došla u kafez, duša koja nije imala nikakvih ograničenja? Omer mu odgovori:
Istiniti je njoj nešto proučio i kazao pripovjetke (efsane).
Kad je Bog nešto svoje proučio dušama, nastalo je gibanje, one su unišle u svijet postojanja, sa okom i uhom.
Onih kojih nije bilo , kad osjete ovaj dašak, pojave se u predjelima postojanja.
Zatim, kad su došle u postojanje, opet im nešto proučio (afsun) , i one se kao na brzim atovima vratile u nepostojanje (Adem).
Na uho ruže nešto je rekao, ruža se nasmijala. Na uho kamena nešto rekao, kamen je postao dragulj.
Tijelu je nešto rekao neku izreku, postalo je kao duša. Suncu je nešto rekao, počelo je sjati.
Zatim poslije , puhnu na uho mjeseca nešto strašljivo i stavi mu na lice stotinu zastora.
Gospodar ovih govora Bog, proučio je nešto i na uho oblaka, i on je iz svojih očiju prolijevao mirišljave suze.
A kad je šapnuo na uho zemlje, ona je pala u mirovanje, šutnju i iščekivanje. Kad čovjek padne u kolebanje ili zapanjenost, Bog mu kaže na uho neku zagonetku.
Osjeti se kao uhapšen između dvije sumnje. Tada čovjek govori: O Bože od koga tražim pomoč, hoču li učiniti ovako ili onako?!
Između dvoga odabere jedno za bolje, i kad postupi kako je odabrao, i to je od Istinitog.
Ako ne želiš da ostaneš u kolebanju pameti duše, onda izvadi pamuk iz uha....
Da razumiješ zagonetne stvari od Boga, i da razumiješ i shvatiš riječi, skrivene i jasne. Ovako kada postupiš, tvoje uho će biti mjesto objave. A šta je Objava? Riječ, skrivena od vanjskog osjetila.
Vanjski sluh je tuđinac da čuje glas duše za riječ duše. Ovaj sluh je posve drugačiji. U ovim slučajevima uho pameti i sluha je lišeno osjetila.
Pitanje džebra, moju ljubav dovelo je do neizbora, a moju strpljivost iščupalo iz ruku. Ko nije zaljubljen (ašik), taj hapsi džebr, a niječe ga ili ga sputava.
Međutim, nije džebr, jednakost sa Istinitim. To je tedželi (djelovanje) od mjeseca, a nije oblak.
Čak ako uzmemo da je džebr onakav kako ga svak zna (zamišlja), nije to ipak gledanje na svoju ličnu korist kako traže loši prohtjevi.
Čuj sinko, kome Bog otvori srčane oći, taj će shvatiti i znati džebr.
Takvim osobama je i nevidljivi svijet i budučnost vidljiva. I prošlost im nije nedostižna.
Njihovo odabiranje, je takođe drugačije , a i džebrluk. Kišne kapiljice kad padaju na školjku tvore bisere.
Izvan školjke pada mnogo kapljica, malih i velikih, ali one nisu biseri. Kaplje u školjki, to je biser.
Takvi ljudi imaju svoj kabilijet kao košuta miris. Kapi krvi na vani, unutra u njima postaju mošus (misk).
Ti nemoj reći, zar može krv izvana biti mošus unutra (kao što je, naprimjer, pupak u košute).
Ne budi od onih koji kažu da se bakar ne može oplemeniti i postati zlato.
Odabiranje i prisiljavanje, to je kod tebe jedna fantazija. A kod njih, kod evlija, došli su do pojavljivanja svjetla.
Hljeb dok stoji na sofri je bez duše. Ali kad je u čovjeku daje snagu i život.
Nemoguće je da hljeb dok je na sofri ima dušu. Ali sa vodom Silsebil pretvara se u hranu duše.
O ti koji pravo učiš i pravo shvataš, pa to je snaga duše. A sad zamisli kolika je snaga u duše duša.
Čovjek kao jedno živo biće sa snagom koju mu daje duša, krši brdam otvara mejdane i vlada morima.
Snagom duše razbija se kamenje, i snagom duše duša raspolovljava se mjesec.
Kad bi srce otvorilo torbu sojih tajni, duša bi brzo odletila i odlepršala sve do Arša(Visokog prijestolja).

Dzemaludin Rumi Mesnevija I