Neki čovjek dođe kod liječnika i požali se da je jako bolestan. Liječnik ga temeljito pregleda, a onda zabrinuto zavrti glavom. Čovjek je pitao o čemu se radi, a liječnik je izbjegavao odgovor. Naposljetku, reče onom čovjeku da se pripremi da čuje loše vijesti, pa kaza: “Nažalost, ti si zaista ozbiljno bolestan i nema ti lijeka; ostalo ti je još malo života!”
A onda dodade: “Za tebe bi bilo dobro da radiš sve što želiš i što ti padne na pamet; za tvoju bolest nije dobro ako te budu mučile kakve neostvarene želje.”
Liječnik reče: “Radi ono što ti srce voli,
to će makar malo da ublaži boli!
Strpljenje kod bolesti tvoje ne pomaže,
ti moraš da radiš što ti srce kaže!”
Tužan i zabrinut, čovjek se vrati kući, ali brige mu nisu dale mira, pa odluči malo prošetati poljima u okolini grada. Šetao je tako poljem, kad pored rijeke ugleda nekog derviša kako se umiva. Bolesni čovjek odjednom osjeti želju da udari šamar dervišu. Sjeti se da mu je liječnik preporučio da radi sve što mu padne na um, pa se zatrča prema dervišu i svom snagom mu udari pljusku iza vrata. Od siline udarca derviš se zaljulja, a kad shvati šta se desilo, htjede odmah uzvratiti čovjeku koji ga je iz čista mira ovako mučki napao. Međutim, opazi da je ovaj čovjek mršav i slab, pa odustade od namjere da ga udari, ali srdito reče: “Jesi li ti
izgubio pamet ili si kakav nasilnik, pa bez razloga nasrćeš na nepoznate i nedužne ljude?!” Ovaj mu ispriča da je bolestan i šta mu je liječnik kazao, a kad ga derviš sasluša, zaključi: “Ne znam, zaista, ko je luđi – ti ili taj tvoj liječnik!”
Iz zabave nasrćeš na nedužne ljude,
ne pitaš se šta će sa tobom da bude;
ko ti kaza da lijek to je samo ti se ruga,
ili lud je; pa gdje nađe sebi takvog druga!
Onda derviš odluči da je najbolje da ovog nasilnika odvede kadiji i zatraži pravdu zbog šamara koji je, ni kriv ni dužan, primio. Otiđoše, tako, odmah kadiji, derviš ispriča šta se dogodilo i zatraži pravednu presudu.
Kadija vidje da je bolesnik slab i mršav, pa reče dervišu: “Kako da kaznim bolesnog i slabog čovjeka? Ako presudim da sad on primi udarac zato što je tebe ošamario, umrijet će, a islam je propisao zakone za žive ljude, ne za mrtvace!”
Sa šilteta svoga, kadija mu kaza:
“Za ovakve ljude ne postoji kazna;
Zar da kaznu primi on što jedva stoji?!
Ovakve se više u žive ne broji!”
Potom kadija reče dervišu: “Ako te nekad udari živ i zdrav čovjek, dovedi ga ovamo i ja ću pravedno presuditi; ovako,ne mogu osuditi mrtvog čovjeka!” Derviš se začudi i upita: “Hoćeš da kažeš da ćeš ovog nasilnika pustiti samo zato što je bolestan?” Kadija je sad već bio ljut, pa reče dervišu: “Ustajte i odmah idite odavde! Toliko vičeš zato što te ovaj jadnik udario! Izlazite, i neću da čujem da si se prepirao s njim!” Derviš ustade i pođe izaći, kad ga kadija upita: “Koliko novca imaš sa sobom?” “Svega šest dirhema; derviš sam i nije mi stalo do novca. Zašto?” Kadija reče: “Pravedno je da ti kao derviš pola tog novca daš ovom jadniku!” Derviš se sad zaista naljuti i stade se raspravljati s kadijom. Dok su se njih dvojica svađali, onaj bolesnik odjednom priskoči i udari svom snagom šamar kadiji, pa reče: “Sad mi i ti daj tri dirhema, pa da idem odavde.” Kadija ga je u nevjericigledao, a onda pođe pozvati stražu, ali mu derviš reče: “A ne, čovjek je potpuno upravu; valjda zakon kaže isto za nas obojicu?! Kad se o meni radilo, ovaj čovjek je bio slab i nemoćan, nije valjda da je sad kad se radi o tebi odjednom zdrav?! Zar ne znaš da ti se nepravda koju počiniš drugome sigurno vrati?”
O prvače vjere, što je dobro tebi
zar sa bratom svojim podijelio ne bi?!
Kada sudiš, presudu što za tebe važi
i bratu je svome podjednako kaži!
I zaista, u životu moramo nastojati o svemu suditi pravedno. Ono što želimo sebi, moramo željeti i drugima, i prema drugima postupati onako kako bismo željeli da se prema nama u istoj situaciji postupa.
Nema komentara:
Objavi komentar