Prisustvo ljepote - Božije ime El-Džemil (Lijepi)

Prisustvo ljepote -
Božije ime El-Džemil (Lijepi)

Onaj koji je lijep, svojstvena mu je dobrota
A stvorenjima je poznata vrijednost dobrote
Kada je neko od nas vidi, on je nastoji omiliti drugima
Posmatra postojanje i u postojanju ukazuje na Njegovu mudrost.

Ko je na ovoj ravni, tj. u ovom Božijem prisustvu, naziva se Abduldžemil (rob Lijepoga).

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je nekom čovjeku koji mu je rekao: "Ja volim da mi je lijepa obuća i odjeća", rekao: "Allah je Lijep i voli lijepo". Ovaj hadis bilježi Muslim u svojoj zbirci, u poglavlju o vjeri. U jednom drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah je najpreči da se radi Njega neko uljepšava." Sa ove ravni, tj. iz ovog prisustva, Allah ukrašavanje i ukras pripisuje Sebi i nama naređuje da se radi Njega ukrasimo, pa kaže Uzvišeni: Uzmite svoje ukrase (lijepu odjeću)..., a to su u suštini Allahovi ukrasi,  ...pri svakom odlasku u džamiju  (odnosno na mjesto na kojem ćete obavljati mo­litvu). (E1-Araf, 31.) Hoće se reći: u vrijeme kada ćete razgovarati s Bogom u molitvi (salatu). Za molitvu je Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je ona radost njegovog oka, a takođe i svakom vjerniku, zbog onoga što se u njoj može vidjeti i doživjeti, jer je Allah u onom smjeru u kome se klanjač pri molitvi okrene. Poslanik, s.a.v.s., je rekao i sljedeće: "Robuj Allahu (obožavaj Ga) kao da Ga vidiš!"

Nema sumnje u to da je ljepota draga sama po sebi. Kada se Bogu pripiše i ljepota ukrasa, e onda je to ljepota na ljepotu, kao što je svjetlo na svjetlo, pa će biti ljubav na ljubav.

Ko voli Allaha zbog Njegove ljepote, a Njegova ljepota nije ni­šta drugo osim ono što se vidi od ljepote u svijetu, jer je On svijet uveo u postojanje na Svom liku, tako da ko voli svijet po osnovu njegove ljepote on ustvari voli Allaha, s obzirom da se Bog ne po­kazuje na nekoj pozornici ili mediju mimo svijeta, onda... Ovdje je jedna vjerovjesnička božanska tajna kojom sam posebno odlikovan i počašćen sa ravni i prisustva vjerovjesništva, i pored toga što ja nisam vjerovjesnik, nego sam nasljednik vjerovjesnika.

Ja sam odlikovan jednom tajnom
Koju ne zna niko osim mene
I onoga koga u vjerozakonu slijedimo
A taj koga slijedimo u vjerozakonu je
Vjerovjesnik i poslanik, najbolji Božiji vitez.
Slijedimo ga u onome što nam
Uzakonjuje i u dužnost stavlja.

Allah je svijet uveo u postojanje kao krajnje lijep i savršen, i po  stvorenosti i po krasoti, jer On, Uzvišeni, voli lijepo. A tu i nema nečega lijepog izuzev Njega, Uzvišenog, pa On voli Sebe. Zatim je zaželio da Sebe vidi u drugome, te je stvorio svijet na liku svoje ljepote, pogledao u njega i zavolio ga ljubavlju onoga koga je vezao njegov pogled.

Zatim je Uzvišeni Bog u apsolutnoj ljepoti koja kola i dešava se u svijetu učinio da tu bude i relativna, vezana ljepota, na osnovu koje se jedinke u svijetu odlikuju jedne nad drugima pa je neko lijep a neko je ljepši. Bog to uvažava, shodno onome kako obavje­štava Njegov Vjerovjesnik u predaji koju smo u ovom poglavlju spomenuli a koju navodi Muslim u svom "Sahihu": "Allah je lijep... " On je najpreči koga ti trebaš voljeti, s obzirom da ti za sebe kažeš da voliš ljepotu, a i Allah voli ljepotu. Kada se ti uljepšaš i dotjeraš svome Gospodaru, On će te zavoljti. A lijep Mu nećeš biti ni po čemu drugom nego po tome što mene (Poslanika, s.a.v.s.) slijediš. Tvoje slijeđenje mene je tvoja ljepota i tvoj ukras. Eto to je time htio ;eći Vjerovjesnik, s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže: Reci: "Ako vi volite Allaha, mene slijedite pa će vas Allah zavoljeti...",  (Alu Imran, 31.) tj. ukrasite se mojim ukrasom pa će vas Allah zavoljeti, jer Allah voli lijepo.

Ovim obavještenjem Allah daje mogućnost isprike zaljublje­nicima, jer u zaljubljenikovim očima nema ništa ljepše u svijetu od njegovog voljenog. Prema tome, takav zaljubljenik ne voli ništa drugo osim ono što je po njemu lijepo i to je tako nužno. Zar ne primjećuješ kako Allah kaže: Pa zar je onaj kome je ukrašeno nje­govo ružno djelo, pa ga vidi lijepim...  (Fatir, 8.) Takav ružno djelo ne vidi lijepim, nego on vidi ukras kojim je to djelo njemu ukra­šeno. Kada bude Sudnji dan, on će vidjeti ružnoću djela i bježaće od njega, pa će mu se reći: "Ovo je ono što si ti volio, u što si se zaljubio, što si želio:' Na to će reći vjernik: "Kada sam to volio, ono nije imalo ovakav izgled, niti je bilo tako zaogrnuto. Gdje je onaj ukras koji je bio na tom djelu, ukras koji sam ja volio? Vratite taj ukras na to djelo, ja sam se vezao za tu ljepotu i ukras, a ne za to djelo. Međutim, pošto je taj ukras bio na tom mjestu (tom djelu), ja sam ga i volio po osnovu slijeđenja te ljepote." E takvima će Allah reći: "Istinu govori Moj rob. Da ne bijaše ukrasa ni ljepote, on to ne bi ni smatrao lijepim. Vratite tom djelu njegovu ljepotu i ukras", pa će Allah njegovu ružnoću zamijeniti ljepotom, te će se takvim robovima vratiti ljubav prema tom djelu i vezaće se za njega.

Bog ovaj govor u časnome Kur'anu: "kome je ukrašeno njego­vo ružno djelo" nije rekao ni zbog čeg drugog nego zbog toga da dotičnom robu stavi na jezik argument i dokaz, da se može braniti pred Bogom ako je pronicljiv. Prema tome, oštrouman i razborit vjernik ne treba zanemariti ništa od Božijeg govora, niti od govora onoga ko dostavlja od Allaha. Uzvišeni Allah kaže za njega, Vjero­vjesnika, s.a.v.s., koji dostavlja od Allaha: On ne govori od želje (po hiru). /En-Nedžm, 3.) Uzvišeni kudi one koji svoju vjeru uzimaju za zabavu i igru, a to su u ovo vrijeme oni koji slušaju muziku, svirale i defove, sačuvao nas Allah od raskalašenosti.

Vjera nije u tome da se bavi
Sviralom i defom, igrom i zabavom,
Nego je vjera držati se Kur'ana, odgoja i uljudnosti.
Ja kad sam
čuo Knjigu Božiju, tj. Božije riječi,
To slušanje me je pokrenulo i udaljilo me
Od zastora dotle dok nisam vidio
Ono što obično oko ne vidi,
Izuzev oka onoga ko je
Svjedok svjetala u Božijim knjigama.
On je Onaj koji je spustio Kur'an na moje srce u četvrtak,
Bez ikakvog napora ili truda,
Nego podrškom moga Gospodara
Kada je ta svjetla spuštao i slao u moje srce,
Koja me zovnuše iz blizine:
Ti si vođa u čije se zagovaranje nadamo
U vezi sa grješnicima, i ti si tajna u akuzativu.
Da nije tebe, oni ne bi obožavali ni zvijezdu ni stablo,
Niti bi oni koji se približavaju činili,
Ono što čine da bi se približili.

Govor onoga koji dostavlja od Allaha nije došao ni zbog čeg drugog nego zbog milosti prema slušaocu. Ako je slušalac oštrouman i pametan, to je u njegovu korist, a ako je magarac, to će biti na njegovu štetu.

Pošto ljepota sama po sebi izaziva strahopoštovanje, a Bog nema strahopoštovanja ni prema čemu, učeni Vjerovjesnik, s.a.v.s., Ga je opisao time da je On lijep.

Strahopoštovanje od onoga koga zahvati iziskuje da potisne neke stvari koje ima pri sebi u vrijeme kada sam sa sobom razgovara, tj. nešto od onoga što je mislio da bi trebao učiniti svom Voljenom kad se s Njim sastane i susretne, pa mu strahopoštovanje izazva­no ljepotom iziskuje da potisne nešto od onoga što je zamišljao i pretpostavljao (kako će postupiti prema Voljenim kad se s Njim sastane). Uzvišeni Allah je Sebe opisao time da se stidi Svoga roba kada ga sretne Sudnjega dana, u kom slučaju je Bogu taj stid ono što je strahopoštovanje stvorenju. Tako, kada rob dođe pred Boga sa nečim što za sobom povlači kaznu, Bog će se tog roba zastidjeti i taj stid će potisnuti kaznu te ga neće ni kazniti (vezano za predaju o sijedom čovjeku na Sudnjem danu). Zato je Bog i rekao za one koji će biti kažnjeni da će oni: ...od Gospodara svoga toga dana biti zastrti,  (El-Mutaffifun, 15.) s obzirom da će spustiti zastor između njih i Sebe i oni Ga neće vidjeti, jer ako bi bilo viđenja, tada bi pri Bogu nastupio stid (koji bi potisnuo kaznu), kao što pri robu nastupi strahopoštovanje izazvano ljepotom (koje potiskuje neke ranije namjere). Suština, smisao, mudrost i određenje toga je jedno, a razlozi su različiti.

Ti se obistini na ovoj ravni i u ovom prisustvu Božijem. Ukrasi se i uljepšaj, nekada svojim, robovskom opisom i prirodom, a to je da si ponizan, ovisan, skrušen i slično, padajući ničice (na sedždu) i pregibajući se pred Bogom (čineći ruku), a nekada se ukrasi i ulj ep­šaj opisom Uzvišenog Boga, kao što je plemenitost, prefinjenost, sažaljenje, praštanje grijeha, dobrota i slično tome što je svojstveno Allahu, a to je ustvari Allahov ukras kojeg Allah nije zabranio Svojim robovima. Ako budeš takav, Allah će te zavoljeti zbog toga čime te je uljepšao od ovih navedenih opisa.

Eto to je zaslužena ljubav, jer je izazvana ljepotom. To je slično praštanju onome ko se kaje i onome ko se ne kaje. Praštanje onome ko se kaje je zasluženo praštanje, jer kajanje od strane roba zahtijeva i iziskuje praštanje od Boga, a praštanje onome ko se ne kaje je izraz čiste dobrote (tj. nezasluženo praštanje). U vezi sa praštanjem koje je određeni izraz Njegove milosti na koju se On obavezao, Uzvišeni kaže: Ja ću je odrediti onima koji su bogobojazni i koji dijele zekat (od strane Boga propisani vjerski porez da bi se očistila osoba i njen imetak). (E1-Araf, 156.) Onaj ko nije bogobojazan i ko se ne kaje, Allahovu milost i oprost traži iz čiste Božije dobrote.

Ti se uljepšaj ako hoćeš da ne ovisiš samo o čistoj dobroti, gle­dajući sa ovog specifičnog aspekta. Tebi je dosta od određenja čiste Božije dobrote to što si se okitio Njegovim ukrasom (a ne svojim), jer je to uistinu bila milost Allahova prema tebi, kao što Uzvišeni kaže za Svog Vjerovjesnika, s.a.v.s.: Zbog milosti od Allaha ti si njima mehak (blag). (Alu Imran, 159.)

A Allah istinu govori i upućuje na pravi put.                               •

Muhidin Ibn Arebi