Prisustvo gospodarenja – Božije ime
Er-Rabb ( Gospodar )
Gospodar je naš vladar i
Gospodar je naš odgojitelj i vaspitač.
Gospodar nam daje postojanost jer On je postojan.
Da nije mog postojanja i činjenice
Da me Bog uveo u postojanje,
Ja ne bih znao da sam ja prolazno stvorenje.
Bog me je od Sebe uveo u postojanje i Sobom me ojačava,
Zato se ja zovem i onim koji govori i onim koji šuti.
Prisustvu, odnosno ravni gospodarenja pripada pet određenja: postojanost (stalnost) u promjeni, iznošenje argumenta u presuđivanju pri sporovima u vezi s Bogom, odluke i rješavanje onoga što je u interesu i na dobrobit mogućim bićima, ropstvo iz kojeg se ne može osloboditi i povezanost života sa uobičajenim uzrocima.
Što se tiče postojanosti, odnosno stalnosti u promjeni, na to ukazuju riječi Uzvišenog: On je svakog trena u djelovanju. ( Er-Rahman, 29.), kao i Njegove riječi: Allah obrće noć i dan. ( Eš-Šura, 44.) Nema ni jednog trenutka u svijetu a da se u tom trenutku ne dešava promjena. ZAr ne uočavaš da Sunce, koje je uzrok noći i dana, plovi i nema mu stanka, ni noću ni danju. Pogledaj i ostala nebeska tijela: sva ona plove u sferi. (El- Enbija, 33.) Nije rekao da ona u svom krugu, u 360 stepeni, dođu do kraja i stanu. Naprotiv, u svakom stepenu tog kruga, šta više u svakoj minuti, sekundi, čak i nedjeljivom dijelu sekunde, Uzvišeni u svakom atomu svijeta osnovnih elemenata stvara ono što ne zna niko osim Allah, koji je to i uveo u postojanje.
U srednjem svijetu visokih duhova, a to je duhovni nebeski svijet koji se nalazi ispod sfere sazvježđa, Allah daje znanje o tome kakvim zahvalama će Ga taj svijet hvaliti, shodno božanskim spoznajama kojima ih On daruje. Svi oni znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga slaviti. A Allah zna šta oni rade. (En- Nur, 41.)Oni koji pripadaju ovoj visokoj kategoriji duhovnih bića su stanovnici dženneta. Visokih duhovnih bića ima i u svijetu osnovnih elemenata, a ima ih koji su u paklu, tj. u džehennemu.
Onima koji su u najvišen svijetu duhova, koji je iznad sfere sazvježđa i proteže se do duša i umova, pa i do same Ame, Allah preko Svojih imena daje znanja koja taj svijet podstiču na hvaljenje Uzvišenog onako kako Mu dolikuje, i to sa aspekta tog najvišeg svijeta, a ne sa aspekta sami Božijih imena, jer su Božija imena obuhvatnija od tog svijeta i nadilaze ga, s obzirom da je njihov odnos u realizaciji Božijih određenja bekrajan.
Drugo oređenje prisustva Božijeg imena Gospodar jeste iznošenje argumenata u presuđivanju pri sporovima u vezi sa Bogom. To je zato što su učenja i tvrdnje o Bogu jako mnogo različiti, a sve to na osnovu jedne moći, moći mišljenjam koja je svostvena brojnim osobama sa međusobno različitim konstrukcijama, strukturama i moćima, tj. snagama. Misaonu snagu ne podupire nešta drugo nego ta konstrukcija i priroda. Udio svake osobe je zasnovan upravo na prirodi te osobe u i ono što mu omogučuje i daje ta konstitucija kakava mu je svojstvena. Kada na tom polju iscrpi i utroši sve snage te se preda, spoznavši da ne može svojim snagama dospjeti i vinuti se, što će reći – kapitulira, tada je ta osoba time pripravna da prihvati udahnjivanje duha od Boga, pa će usljed tog udahljivanja doći do izražaja pravi njeni kvaliteti.
Oblikovanje prirodnog tijela je ustvari hedna određena forma svjetla, odnosno duha. Taj lik, odnosno ta forma je takva da se u njoj svjetlo i tmina izmješani. Njena tmina je sjena a svjetlo joj je sjaj. Sjena te forme, odnosno tog lika je ono što Gospodar pruža, tako da ta sjena pripada prisustvum odnosno ravni gospodarenja. Zar ne vidiš kako tvoj Gospodar pruža (prostire) sjenu? ( El – Furkan, 45.) Svjetlo te forme je sjaj, jer je prirodno tijelo osvjetljeno i to biva sa svjetlom Sunca.
Uzvišeni Bog je spomenuo da je postavio i dao Sunce svjetiljkom , a Mjesec svjetlom. Zato mi za Sunčevo svjetlo kažemo da je sjaj, zobg posebnog aspekta, jer ono obasjava svako biće postojeće.Ili kako se već prosipa sjaj svjetla na ogledalo dotjeranog tijela pa se u odrazu pojavljuje sjaj Sunca, kao što se pojavljuje se Mjeseca.Zato mi nazvasmo djelimični duh svjetlom, jer je Uzvišeni Allah dao da Mjesec svijetli, pa je Mjesec po učinku i ulozi svjetlo, kao što je i Sunce po učinku sjaj. Ustvari, SUnce je samo po sebi svjetlo, a Mjesec je sam po sebi brisan. Zato Mjesecu i pripada isčeznoće, a Suncu pripada trajnost.
Sa svakog aspekta Mjesecu pripada iščeznuće,
A Suncu pripada sjaj i trajanje.
Svekom našem lijepom licu
On pokazuje osmjeh i susretljivost.
Mi Njegovu ljepotu čuvamo od svakog oka,
KAo što kora čuva i štiti stablo.
Spustismo se preko Neba u postojanje,
A Njemu pripada svuobuhvatni Prijesto i Ama.
Njemu pripada i to da nam je naklonjen ili nenaklonjen.
Njemu pripada određenje sjaja i uzvišenosti.
Kada se On približi
U Njegovom društvu je ugodnost, širina.
Ako nas On uzdigne, nas se hvali.
Njemu pripada odredba volje u mom postojanju.
On je Onaj koji bira i čini šta hoće.
ZAtim se prožive duhovne i osjetilne snage u fazi stvaranja ovog djelimičnog duha udanutog po osnovu jednosti i jednine, jer je On Uzvišeni rekao: Udahnuo sam... (El-Hedžr, 29 ), a što se tiče Isaovig, a.s.s, duha, Uzvišeni Bog je opotrebi množinu i izraz mnoštva. U njemu , tj. Isaovom , a.s., duhu su snage svih Božijih imena i svih duhova, jer je On, vezano za slučaj Isaa , a.s., rekao : Udahnuli smo... (Et-tehrim, 12.) Džiblir, a.s., je dao hazreti Merjemi takav duh, pojavivši joj se u liku savršena čovjeka, pa je udahnuo, a to je zapravo Božije nadahnuće, kao što Bog preko jezika svog roba kaže: «Čuo je Allah onoga ko Ga je hvalio»
Pošto je udahnjivanje popračeno ovim močima, jedna od tih moći je i misaona moć ili snaga, koja je čovjeku data da s njom promatra i proučava Božije znakove u vanjskom svijetu i u sebi, kako bi mu s tim bilo jasno da je On Bog. S obzirom da se konstitucije i prirode međusobno razlikuju, nužno je da se razlikuje i moć prihvatanja.Zato je nužno da neko u razmišljanju bude vredniji i bolji od nekog drugog.Prema tome, nužno je da misaono razmatranje koj svakog razuma bude oprečno onome što nudi nečija druga misao, odnosno pamet, da bi se u nekim stvarima od drugog razlikovao a u nekima ne bi. Ovo je uzrok različitih stavova i zagovaranja, pa će Gospodar presuditi između tih raznih stavova i zagovaranja Svojim spuštenim zakonom. TAda će se pamet i dalje držati svojih argumenata pa će do razlike dolaziti u razmatranju pojedinih vjerozakonskih odredbi, odnosno po osnovu različitog shvatanja vjerozakona, nakon što su prethodno te razlike bile izražene po osnovu argumenata zasnovanih na razumu. To se isključivo odnosi na vjernike i vjernice.
Oni koji se drže Gospodarevog suda, odnosno odredbe, odnosno presude u vezi sa tim, od onih koji se spore među sobom, zapravo su vjernici i vjerozakon im je osnova njihova shvatanja. Oni se međusobno razlikuju i pored toga što su međusobno saglasni. Njihova razlika je u shvatanju onoga kakav sud Gospodar daje u vezi sa Bogom (Hakk). Eto, to je Istina (Bog) koju vjerozakon stavlja pred robove. Onim čime je On Sebe imenovao, i mi Ga time opisujemo, be dodajući tome ništa na ono što nam je dostavljeno i ne izmišljajući Mu sa naše strane nikakvo drugo ime.
Što se tiče sporenja nevjernika i njhovog razilaženja u njihovim vjerovanjima (ideologijama), njima je zakonodavac neko od njih, koji u vezi s Bogom slijedi neki pravac koji do tada oni nisu slijedili ili zacrtali, s obzirom da su nevjernici. U sporu između vjerozakona i umnih ljudi koji nisu vjernici presudiće Allah, kada se pojavi u različitim pojavama, na osnovu čega će doći do donošenja presude između to dvoje. Međutim, na budućem svijetu do izražaja će doći odredba prinude i prisile, tako da se tamo uopšte niko neće moći suprostavljati niti protiviti.Tamo će sva vlast pripadati Allahu, Jednome, Nadmoćnome, i nestaće svih tvrdnji koje su iznosili oni koji su ih iznosili. Vjernici će tamo biti goposda, na tom skupu, i nadvisit će ostale.
Treće određenje imena Gospodar su odluke i rješavanje onoga što je u interesu i na dobrobit mogućim bićima. Znaj da je kod mogućih bića, ukoliko se ona gledaju sama po sebi, nije naznačena njihova sposobnost prihvatanja nekog od aspekata po kojem bi ona imala prevagu, pa Gospodar osmatra i odlučuje o prevazi i prednosti, tj. šta u vezi sa tim bićima prevagnjuje i koje od tih mogućih bića ima prednost, i to u vezi sa postojanjem i nepostojanjem, u vezi s tim koje će od njih prethoditi u postojanju, tj. uvođenju u postojanje, a koje će slijediti, kao i u vezi s tim kojem od njih će pripadati koje mjesto i položaj. On im daje odgovarajuća vremena, mjesta i stanja, dajući im od toga ono što je za njih najbolje i najadekvatnije. Moguće biće upravo tako dolazi do izražaja.Uzvišeni mu to određuje upravo zato da bi Ga to moguće biće slavilo i spoznalo, i to spoznajom koja dotičnom biću oriliči, shodno njegovom kapacitetu i mogučnosti prijema spoznaje, a ne zbog nečeg drugog. ZAto češ vidjeti da neka od mogućih bića na ovaj svijet dolaze ranije a neka kasnije, da su neka viša a neka niža, da su međusobno različitih stanja i nivoa, bali da su na vlasti ili da su obezvlaščeni, bilo da se bave proizvodnjom ili trgovinom, bilo da se kreću ili miruju, bilo da se udružuju ili razdružuju, i slično tome. Ovo je obrtanje mogućih bića u mogućim bićima, drugim rijećima obrće se moguće u mogućem, a ne nečemu drugom.
Četvrto određenje ili odrednica imena Gospodar je Njegov gospodarski odnos prema ropstvu, i takvom kojeg se ne može osloboditi, a to je ropstvo Allahu. Samo ropstvo se dijeli na troje: ropstvo Allahu, ropstvo stvorenju i ropstvo stanju. Ropstvo stanju je robovanje i ono se dovodi u vezu sa samom osobom. Ova tri ropstva osloboditi se može jedino od ropstva stvorenju.
Ropstvo prema stvorenju dijeli se na dvoje. Jedno od tog dvoga je ropstvo u slobodi, tj dobrovoljno robovanje, kad na to nisi prisiljen, a to je ono robovanje kada se robuje uzrocima.Oni koji tome robuju nazivaju se robovima uzroka, iako su slobodni. Drugo ropstvo je po osnovu vlasništva ili vlasti, a to je u narodu opštepoznati robovanje robovlasniku, koje podrazumjeva kupovanje i prodavanje roba. Od takvig se robovanja može osloboditi i izaći iz vlasništva nekog takvog stvorenja (robovlasnika).
Ostaje nedoumica u vezi sa vlašću uzroka ( odnosno u vezi sa potčinjenosti i robovanju uzrocima), da li se neko može osloboditi robovanja njima ili ne može. Ko smatra da uzroci nad njim nužno imaju vlast i da ih se nemoguće osloboditi, izuzev po pretpostavci a ne po stvarnom stanju, takav zagovara da se nemoguće osloboditi robovanja uzrocima. Onaj ko zagovara poseban aspekt, a to je onaj aspekt u kome nema neko da se može pridružiti (Bogu), kaže da se moguće osloboditi od robovanja uzrocima. To oslobađanje se ogleda u njegovoj spoznaji tog posebnog aspekta. Kada se spozna (odnosno u tume Njega spozna), on se time oslobađa robovanja uzrocima ( i umjesto uzrocima robuje Uzvišenom, na pridružujući Mz sudruga u gospodarenju).
Što se tiće ropstva Allahu i sopstva koje podrazumjeva robovanje, a to je robstvo stanju, takvog ropstva se nikako ne može osloboditi.
Peto određenje imena Gospodar je povezanost sa uobičajenim uzrocima. Najizrazitiji primjer toga jeste hrana kod svih onih koji se hrane, bilo metafizičkom ili fizičkom hranom. Fizička, odnosno osjetilna hrana je poznata, a metafizička, odnosno hrana u pojmovnom smislu je ono čime se hrane umovi i sve ono čiji život ovisi o znanju, ma ko to bio i na ma koji način to bilo.
Koliko je samo znanja koje onaj koji zna postiže putem iskušenja, a to radi toga da bi se imao nepobitan dokaz u vezi sa onima ko traži. Takav način sticanja znanja kola kroz sva stvorenja. Mi smo to pojasnili kad smo govorili o stomaku u našem djelu «Mevaki'u-n-nudžum»
Kad se ovo izlaganje ne bi oduljilo, mi bismo u vezi sa ovim Božeijim prisustvom, odnosno ovom ravni pojasnili neke tajne koje su u vezi sa tim. U vezi sa svakim pojedinim Božijim prisustvom odnosno svakom tom ravni mi ćemo skretati pažnju samo na neke aspekte istih.
Ovo Božije ime Gospodar ima mnogobrojna vezivanja. Ta vezivanja se negdje objedinjuju a negdje rastavljaju, shodno tome za što se vezuju. Tako, tu ima vezivanje za svjetove (Gospodar svjetova), za ličnu zamjenicu drugog lica jednine, kao na primjer što je Bog rekao : Tako mi tvoga Gospodara (Merjem, 68), ima vezivanja za zamjenicu dvojine, na primjer: Ko je gospodar vas dvojice... (Ta-ha, 49.), zatim zamjenica množine, odnosno za množinu: Vaš Gospodar, zatim za očeve: (Gospodar vaših očeva), zatim za zamjenicu u trećem licu: Njegov (Gospodar, (Njen Gospodar), njihov Gospodar, zatim za nebo i nebesa (tako mi Gospodara neba), zatim za Zemlju (Gospodar Zemlje) , zatim za istok i zapad(Gospodar istoka i zapada), zatim za istoke i zapade (Gospodar istoka i zapada), zatim za ljude, zoru, za spojenu zamjenicu govornog lica (moj Gospodar)... Nikada ime Gospodar nečeš naći izuzev vezano za nešto ili nekoga ili da se odnosi na nešto i nekoga. Tvoje znanje o Njemu, tj, o tom imenu Gospodar, uvjek je vezano za onoga na koga se odnosi, odnosno za koga se veže, pa shvati, a govor o tome da se ovo sve izanalizira bi se oduljio.
A Allah govori istinu i On upučuje na pravi put.
Muhidin ibn Arebi
Nema komentara:
Objavi komentar