Prisustvo prefinjenosti - Božije ime El-Latif (Onaj koji je Prefinjen i daje prefinjenost)

Prisustvo prefinjenosti - Božije ime El-Latif
(Onaj koji je Prefinjen i daje prefinjenost)

Zaista je prefinjenost skrivena i u njoj nema očevidnosti.
Sa prefinjenošču dolazi do izražaja moje stvorenje
I po njoj se događaju stvari.
Budi robče Prefinjeno_.g, On je o stvari obaviješten (iskustveno).
Božija vjera je lagana, a držeći se želje, ona je teška.
Ne suprotstavljaj se, a nemoj se ni složiti,
U tome je veliko dobro.
A onaj koji razumije moj govor, taj vidi stvar kako treba.

Onaj ko je u ovom Božijem prisustvu, tj. na ovoj ravni, naziva se Abdullatif (rob Prefinjenog). Njegova prefinjenost i Njegova skri­venost od toga da se On vidi su upravo od žestine Njegove pojave. Pošto oko i ne pada osim na Njega niti gleda osim s Njim, on je vid za svako oko koje gleda.

Korist od toga ima samo onaj ko to vidi i ko to zna očevidno i iskustveno, jer slijepo slijeđenje u tome ne može biti zamjena ili adekvatno viđenju, jer tu i nema niko drugi osim On i On se kao takav od drugog ne razlučuje, jer tu nema nikog drugog od koga bi se On razlučivao i odlikovao. Pa od koga da On bude skriven kad tu i nema neko drugi?

Prefinjenost ima odre
đenje jedino kada si ti tu,
A pošto tebe tu nema, reci mi
Ko je taj ko će definisati Njegovo određenje?
U srcu je od strane Njega, ukoliko razmisliš, zastor.

U tom slučaju je taj zastor kao oblak,
Oblak koji pokriva srca i u tom slučaju je tama.

* * *

Nastupa zbunjenost koja teče,
O Moji robovi, ne znate Moju vrijednost.
Gdje su Moja imena, gdje je Moje određenje,
Gdje je Moja zabrana, a gdje je Moje naređenje.
Bdijte, pratite me, naći ćete Me
Kako kolam (pojavljujem se) u skrivenostima svijeta.
Ko shvati da Ja kolam i da se pojavljujem u svjetovima,
E u tom slučaju kod takvoga je
Njegovo naređenje Moje naređenje.

Ko se pokori Poslaniku, pokorio se je Allahu.  (En-Nisa, 80.) Pogledaj u kolanje ove božanske prefinjenosti kako je začudna. Određenje te prefinjenosti je vidljivo u ovoj grubosti (fizičkom svijetu), na što ukazuje time što je pokornost Njegovom Poslaniku zapravo pokornost Njemu. Oni koji ti daju prisegu uistinu prisegu daju Allahu.  (El-Feth, 10.) Crni kamen u Kdbi, zvani El-Hadžeru­1-esved, je desnica Allahova za prisegu. Učinio je da taj kamen bude Njegova desnica, kako ne bi došlo do slobodnih izjava i tvrdnji u vezi s prisegom, i takva prisega je čista, samo u ime Boga, pa ko takvu prisegu učini Crnom kamenu učinio je prisegu Allahu.

Ti pogledaj šta vidi oko, a pogledaj šta vidi vjera u tom slučaju, pa ko pogleda okom vjere, vidjeće snagu njegovog prodiranja u onome što je grubo da bi stiglo do Prefinjenog i iskustveno Oba­viještenog, čime postiže spoznaju o nečemu kakvo je to samo po sebi. Prema tome, samo prefinjeno prema kojem se ide i stremi je ustvari samo grubo od kojeg se ide i stremi i koje ga objašnjava u formi koja je ograničena.

Primjer toga je supstanca koja postoji sama po sebi, čija forma je vidljiva a sastavljena je od nevidljivih suštinskih elemenata koji čine njenu cjelokupnost, tj. zbir, a to nije ništa drugo nego sama ona. Tom zbiru, odnosno cjelokupnosti nema postojanja osim sa tom suštinom, odnosno supstancom. Pa ko je ta supstanca i ko su njena lična svojstva? Stvar je ovakva na ovoj ravni, tj. u ovom prisustvu. To je Bog, a samo to što je Bog kada se pojavi i dode do izražaja je stvorenje. Nema određenja prisustva prefinjenosti izuzev sa postojanjem stvorenja.

Pogledaj, para se uspinje i diže, ne može je dosegnuti vid zbog njene prefinjenosti i tananosti, pa se onda zgušnjava i usložnjava, i tako se pojavi oblak kojeg je Bog uveo u postojanje, te se pojavi oblak, a on je upravo od onoga što je nevidljivo oku. E u tom slu­čaju, ta mješavina pare od koje nastaje oblak, daje novu definiciju i određenje koje ranije ta para nije imala, i daje joj ime, pa nastane od te pare, koja je oblak, uticaj u atmosferi kojeg nije imala ranije. Zatim taj oblak daje kišu, oživljava, daje da zemlja bude prekrivena biljem, napaja, a tu se ništa ne dešava izuzev sa tom tajnom prefi­njenosti od kojeg je nastala ta forma oblaka.

U povlačenju sjene i njenom pružanju ima takve prefinjenosti. Kada čovjek o tom fenomenu razmisli, vidjeće veliku stvar. Zato je to Allah postavio kao dokaz koji upućuje na spoznavanje Njega Uzvišenog, pa kaže: Vidje li svoga Gospodara kako pruža sjenu? (EI­Furkan, 45.) Oko ne vidi samo pomicanje sjene, bilo skraćivanje, produživanje ili micanje u stranu, kako se kreće iz stanja u stanje, i to kretanje je nevidljivo mada se zna da se ona kreće. Ona je za posmatrača i pokretna i nepokretna (zavisno sa koje tačke gledišta je posmatramo). Tako je sa sjenom i kada se ona skuplja, odnosno skraćuje, na što ukazuju riječi Uzvišenog: A zatim je (sjenu) lagano (neprimjetno) Sebi privlačimo.  (El-Furkan, 46.) Ona je proizašla od onoga od koga je proizašla i ne privlači se nikome drugom do onome od koga se i pojavila. Tako to vidi oko, a Uzvišeni je već rekao, a On govori istinu, da On sjenu privlači Sebi. Na osnovu toga znamo da je ono što se pojavilo od Njega zapravo Bog, koji se pojavio u liku i slici stvorenja. U Njemu je sjena i On kada hoće da je istakne, ističe je, a kada hoće da je povuče Sebi, povlači je.

Međutim, Bog je kao primjer dao Sunce, koje je dokaz sjeni. Sa ovim slučajem Bog nije izložio dokazivanje do na kraj, tj. nije ukazao na grubo tijelo iz kojeg se pruža i proizlazi sjena. Zbir omo­gućava produžavanje sjene: izvor svjetlosti, grubo tijelo i sjena. To je određenje pružanja sjene, njenog skupljanja i njenog vraćanja ka onome od čega je nastala.

Ono iz čega sjena proizlazi i sama sjena su u suštini jedno. Ima li nešto prefinjenije od ovog primjera. Vid, iako Ga ne može dosegnuti, ipak ne doseže ni do čega osim do Njega, jer nas On upućuje jedino na ono što je vidljivo, Svojim riječima: Vidje li svoga Gospodara kako pruža sjenu? , a On je ne pruža osim preko, odnosno putem Sunca i određenog grubog fizičkog tijela koje zastire prodiranje Sunčeve svjetlosti na površinu na kojoj je sjena a u pravcu u kom se pruža sjena dotičnog grubog tijela. Zatim, takođe, tu sjenu i povlači.

Na ovaj način On nas obavještava kako da taj primjer uzmemo, upućujući nas na gledanje, a ne na razmišljanje i poimanje toga. Mi se spontano usmjeravamo na misaoni pogled. Međutim, prijedlogom (ila) koji je ovdje upotrijebljen, ukazuje se na to da to trebamo gle­dati očima, a ne misaono, mada različiti prijedlozi i čestice počesto imaju identično značenje i zadiru jedni u druge, ali se to određuje na osnovu konteksta, pa kad u nekom kontekstu i na određenom mjestu ne može stajati neka čestica u svom osnovnom značenju a ipak je upotrijebljena, onda ona igra ulogu druge čestice koju mijenja i to se u jeziku zove ekvivalent tome. To je poznato u nauci o jeziku.

Na ovom (arapskom) jeziku spušten je Kur'an, kao što Vjero­vjesnik, s.a.v.s., reče: "Uistinu je Kur'an spušten na mom jeziku, jasnom arapskom jeziku", a Uzvišeni je još rekao i ovo: Mi ne po­slasmo mjednog poslanika osim na jeziku njegovog naroda, da bi im objasnio.  (Ibrahim, 4.), Stoga je nužno da se Kur'an gleda kroz taj jezik, kroz jezik na koji su oni, tj. Arapi, navikli da se njime služe i međusobno sporazumijevaju. To trebaš znati. Porazmisli o onome što smo zabilježili u ovim našim stihovima koje navodimo:

Ne zna Prefinjenog izuzev Prefinjeni,
A sama prefinjenost je u samoj gruboći,
Pa je ovo upravo ono, o moj prijatelju.

Drži se između gruboće i finoće, pobijedićeš u trci u svakom pogledu,

Kao što su to postigli i oni koji iščitavaju, tj. spoznavaoci kretanja. Budi rob Prefinjenog u svakom pogledu, '

Postići ćeš ono što su postigli oni koji iščitavaju vanjštinu
Pričinjavajući Poslaniku zadovoljstvo,

U čistoj odjeći a i sami čisti.

Što se tiče ovog Božijeg prisustva, ja sam u svojoj naravi zadobio od njega obilan dio, s obzirom da nisam našao nikoga, od onih ljudi koje sam sreo i vidio, da je tako stupio u to Božije prisustvo. Ne kažem da to nije postigao neko koga ja nisam upoznao. Međutim, ja izjavljujem i skoro da tvrdim, ako je neko i dosegao tako u to Božije prisustvo, krajnji stupanj koji je on tu mogao postići je ono što sam ja postigao. Ne mislim da je postigao nešto potpunije od toga, iako nisam isključiv pred Allahom Uzvišenim, jer Njegove tajne nemaju granica, a niti Mu se darovi mogu izbrojati.

Kada smo govorili o stanjima u ovoj knjizi mi smo objasnili u poglavlju o prefinjenosti ono što iziskuje ovo božansko ime kod Božijih ljudi i šta ono iziskuje na jezičkoj ravni.

A Allah govori istinu i On upućuje na pravi put.

Muhidin ibn Arebi