Prisustvo blagosti - Božije ime El-Halim (Blagi)

Prisustvo blagosti -
Božije ime El-Halim (Blagi)

  

 Nije blag onaj koji kad griješiš, to ti zanemaruje
Nego je blag onaj koji kad griješiš, daje ti roka
Iz dobrote i dobročinstva prema tebi
Mož da ste vi u nekom poslu pri stanju
U kojem se kod vas primjećuje nedoumica
Kad Bog vidi da se rob drži riječi
On (Uzvišen) je zahvalan na stanju
Koje je rezultat dobrih djela vaših
Koja činite sebi, a ne Njemu
Kad vam zahvaljuje Njemu pripada
Pravo u vezi vas da vam zamijeni (loša djela u dobra).

Onaj ko se nalazi u ovom božanskom prisustvu, tj. prisustvu blagosti, naziva se Abdulhalim (rob Blagoga). To je prisustvo, od­nosno ravan odgađanja i davanja roka od strane onoga ko ima moć da kazni, pa On odgađa i daje roka robu, ali mu ne zaboravlja. On mu to odgađa do određenog roka i ne briše mu to (ta loša djela), jer će mu On to zamijeniti, tj. preobući u lijepo djelo, zaogrćući ga lijepim i krasnim izgledom, a to je upravo ono isto djelo, samo zaogrnuto ljepotom, kako bi se vidjela dobrota Allahova i Njegova plemenitost prema Svojim robovima.

Zato Uzvišeni i opisuje grijehe praštanjem istih, a praštanje nije ništa drugo nego prekrivanje ili zastiranje. Nije ih, dakle, opisao time da će oni nestati, jer ih prekriva lijepom odjećom u koju ih zaogrće, s obzirom da On, Uzvišeni, ono što je uveo u postojanje više ne vraća u ništavilo i nepostojanje, nego On neprekidno samo uvodi u postojanje a ne u nepostojanje, tako da je svemoć trajno na djelu. Zato Uzvišeni prekriva i akcidencije, ono pojavno, što samo po sebi ne postoji, zaogrćući to u lik onoga što samo po sebi postoji, dajući mu takav nakit i formu.

U tekstu Objave se spominje vaganj djela koja se porede sa najsitnijim česticama. Biće dovedena i sm - a smrt je odnos ili relativnost, a odnosi, tj. relativnosti su skrivenije i od samih akci­dencija, odnosno onoga što je popratno i pojavno - i ta smrt će biti dovedena u liku jako lijepog ovna. Taj odnos, dakle smrt će biti zaodjeven likom bijela ovna. (Taj lik je kao odjeća u koju će se obući pojam smrti).

Uzvišeni, dakle, ne uništava ni odnos, tj. relativnost, nakon što se taj odnos potvrdio kao jedan od opisa postojanja, s obzirom na određenje ili definiciju tog odnosa, tj. smrti, u odnosu na posto­jeća bića, pa Bog Uzvišeni smrt kao takvu ne vraća ka određenju ništavila, odnosno nepostojanja. To onda pogotovo važi za ono što je opisano očevidnim postojanjem.

E zato je Bog Sebe i opisao time da mnogo prašta i da je blag, a to što je blag znači da On odgađa i daje roka (da se neko popravi).

On ne zaboravlja kada daje odgodu ili rok, niti uništava, tj. ne vodi u nepostojanje kada određuje, tj. daje određenje, drugim riječima kada definiše, jer Njegovo djelo nije drugo nego uvođenje u postojanje. Zato je Uzvišeni i rekao: Ako On htjedne, skloniće vas (daće da odete), (El-Edam, 133.) a to sklanjanje, odnosno odlazak, nije drugo nego prelazak iz stanja u kom se nalazite u stanje u kom ćete biti. Zaodjenuće to novo stvaranje upravo sama ta vaša stanja u kojima ste. Da je htio, međutim, nije htio, tako da stvar i nije drugačija nego onakva kakva je, jer On stvari i neće drugačijima nego onakvima kakve one upravo i jesu, s obzirom da Njegova volja nije u opreci sa znanjem, znanje nije u opreci sa onim što se zna, tj. sa objektom znanja, a ono što se zna, odnosno objekat znanja, jeste ono što se pojavljuje i događa, tako da nema izmjene Allahovim riječima, jer su one (riječi Allahove) takve kakve su.

Jedna od odrednica ove ravni jeste potvrđivanje moći, jer onaj ko je nemoćan da sprovede svoju moć (ko je vezanih ruku), ne biva blagim, niti je to blagost. Nije blag onaj ko nema moći. Pošto grije­šenje za sobom povlači kažnjavanje, u tom slučaju blagost pravno obesnažuje presudu o kažnjavanju po nekim pravnim školama.

Zato se i kaže: "Haleme-l-edimu" - "Koža se je kada se koža pokvari i ispuca. Tako je i sa snom koji nije direktan nego je alegoričan (hulm), tj. kojem treba tumačenje, jer je takav san poremetio pojam, odnosno smisao i značenje i izveo ga iz njegovog osnovnog značenja, pridružujući svijetu os) lnosti, mada sam po sebi nije osjetilan, tako da onaj ko vidi takav san ne zna njegovu osnovu o njemu donosi sud na osnovu lika koji vidi, odnosno u kojem je to vidio. Takav isti san kada poznavalac vidi, on taj lik u tumačenju prenese na pojam i smisao šta to znači, i tako ga vraća (taj pojam, to značenje) na samu osnovu.

Tako i alegoričan san izobličava znanje, tj. promijeni oblik znanju, te ga pokazuje u liku mlijeka, a nije mlijeko. Tumačeći svoj san, taj pojam, tj. znanje, Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraća njegovoj osnovi, a ta osnova je znanje, oslobađajući ga tog lika (odjeće), tj. lika mlijeka. U tom liku se krije odredba i definicija da je san ale­goričan, tj. da mu je potrebno tumačenje. Zato mi i kažemo da je takav san poremetio i preinačio izvorni lik znanja, kojeg Allahov Poslanik, s.a.v.s., vraća na njegovu osnovu (u svom snu i na javi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je mlijeko tumačio znanjem). Tako isto postupa i tumač koji pravilno tumači snove, ma ko to bio, vraćajući pojmove njihovoj osnovi i odstranjujući od takvog sna ono što re­meti i preinačuje izgled i formu (ono što je preinačila alegorija). Na osnovu ovoga znaš kakav je odnos istine u odnosu na nivo snova kojima je potrebno tumačenje.

Neki je čovjek došao Ibn Sirinu, koji je bio prvak i vođa u tumačenju snova, i rekao mu: "Vidio sam na snu (sanjao sam) da maslinovo ulje vraćam u maslinu", na što mu Muhammed ibn Sirin, veliki tumač snova, reče: "Ti si u braku sa svojom majkom." Do­tični čovjek je to ispitao i upravo se potvrdilo da je bio u braku sa svojom majkom, a da ni on ni ona nisu za to znali (da su u takvom srodstvu). Kakve sad veze ima forma braka između sina i majke sa sipanjem maslinova ulja u maslinu?

Kada neko sanja, tj. vidi nešto direktno na snu, onako kako se i dešava, to i nije san u smislu da ga treba tumačiti, nego je to od Boga otkrovenje dotične stvari, a ne ta vrsta alegoričnog sna koja se zove hulm, svejedno da li se to vidjelo na snu ili na javi, kao što i hulm (san kojeg treba tumačiti) katkada biva na javi, isto kao što se dešava i na snu.

(Zato treba biti oprezan i u budnom stanju, ako se šta vidi, da li to treba tumačiti ili ga direktno i doslovno uzimati).

Takav je slučaj sa i likom (Poslanikovog druga) Dihje, u čijem liku se Džibril, a.s., pojavljivao na javi (zaogrnut tim likom, likom Dihje). Sve se to dešavalo na nivou alegoričnog sna (mašte), iako je to bilo u budnom stanju. Mada je to bilo u budnom stanju, ta stvar je iz svijeta takvih snova, pa je taj lik i taj "san na javi" trebalo protumačiti. Što se tiče teksta Objave, tu nema preinačavanja i iz­vrtanja, on se uzima doslovno.

Što se tiče riječi Ibrahima (vjerovjesnika, a.s.) svome sinu, a on je na snu vidio da kolje svoga sina i uzeo je to doslovno, po vanjskoj formi, kako je vidio, smisao toga nije bilo drugo nego ovan, i to je ta "velika žrtva" koja se pojavila u liku njegovog sina, pa je on na snu vidio da kolje svoga sina, a na kraju je ispalo da je trebao da zakolje ovna. To je to tumačenje njegovog sna, kojeg je htio doslovno uraditi, jer mu ranije to nije bilo poznato. Pa smo ga Mi otkupili,  tj. otkupili smo lik njegovog sina koji je vidio Ibrahim, a.s., velikom žrtvom , (Es-Saffat, 107.) a ta velika žrtva je ovan.

Prema tome, on nije zaklao ništa drugo nego ovna, koji se pojavio u liku njegovog sina. Taj san je izobličio lik ovna (i na snu mu ga pokazao u liku njegovog sina). Pa osmotri (prostudiraj, proanaliziraj, razmotri) to što vidiš, i kako vidiš, i gdje vidiš, i drži se znanja u svim svojim stanjima.

A Allah govori istinu i On upućuje na pravi put.

Muhidin ibn Arebi