Pokucao neki čovjek na vrata svoga prijateija.
„Ko je?“, zapita prijatelj.
„Ja sam“, odgovori čovjek.
„Odlazi“, povika onaj iz kuće, „još je prerano da uđeš: za sirovog i prijesnog poput tebe, nema mjesta za mojim stolom.“
Može li sirovog bilo šta skuhati osim plama samoće i vatre razdvojenosti? Što bi ga drugo i moglo osloboditi od dvoličnosti i podvojenosti?
Jadnik se s tugom okrenu i ode, te čitavu godinu provede na putu izgarajući u vatri razdvojenosti. Od silnog se plama naposlijetku i skuhao i, vrativši se s puta, stade hodati uokolo prijateljeve kuće. Bojažljiv i pun strepnje da mu se kakva neuljudna riječ s usana ne omakne, pokuca na vrata.
„Ko je iza vrata?“, oglasi se prijatelj iz kuće.
„Ti si, dušo!“, odgovori došljak.
„Budući da si sada ja, uđi“, prijatelj će na to, „jer nema mjesta dvojici ja u ovoj kući.“
Rumi, Mesnevija
Nema komentara:
Objavi komentar