Jednog se dana neki umišljeni gramatičar na lađu ukrca; smjestivši se udobno nasuprot lađara, pun sebe, oholo ga zapita: „Jesi l‘ ti ikad gramatiku učio?“.
„Ne“, lađar mu reče.
A ovaj će na to uznosito: „Pola tvog života, tad, uludo proteče!“
Slomljena srca, lađar se suzdrži, al‘ odgovor ne dade, već ušuti. Malo utom, oluja se dignu, vjetar lađu u vrtlog zavitla, a lađar učenjaka gromko upita:
„Znaš li ti plivati? Sad mi kaži!“
„Ne“, zavapi gramatičar, „o, ti, umilnoga lica što lijepo zboriš!“
„Čitav tvoj život, gramatičaru, nestaje“, dobaci mu lađar, „jer lađa sad, evo, u vrtlogu tone!“
Ovdje je potrebno mahv[1] poznavati, a ne nahv[2];
jer, ako si u sebi umro, bez straha u vodu zaroni.
Voda će mrtvog na površinu izbaciti, al‘ živog iz bujice ko će spasiti?
Kad uspiješ u sebi ljudsku narav usmrtiti, more božanskih tajni do visina će te vinuti.
O, ti, koji stvorove ljudske magarcima zoveš: sada i sam k’o magare na ledu posrćeš.
Da si i najveći učenjak svih vremena, gledaj sad nestanak ovoga svijeta i vremena.
Mi smo gramatičara tako skrojiii da bi vas gramatici nestajanja podučili.
jer, ako si u sebi umro, bez straha u vodu zaroni.
Voda će mrtvog na površinu izbaciti, al‘ živog iz bujice ko će spasiti?
Kad uspiješ u sebi ljudsku narav usmrtiti, more božanskih tajni do visina će te vinuti.
O, ti, koji stvorove ljudske magarcima zoveš: sada i sam k’o magare na ledu posrćeš.
Da si i najveći učenjak svih vremena, gledaj sad nestanak ovoga svijeta i vremena.
Mi smo gramatičara tako skrojiii da bi vas gramatici nestajanja podučili.
[1] Mahv (arap.): nestajanje, iščeznuće; prema sufijskoj gnozi, toje izraz koji označava prestanak ljudskog bivanja, utrnuće ljudskog samopostojanja
[2] Nahv (arap.): gramatika, sintaksa
Nema komentara:
Objavi komentar