Slon u mraku

Doveli Hindusi slona u mračnu prostoriju da ga pokažu ljudima. Mnoštvo se svijeta sjatilo da vidi golemog stvora i nagrnulo u tamnu sobu.

Kako ga očima ne mogoše vidjeti, stadoše ga u mraku dlanovima opipavati. Jedan položi ruku na slonovu surlu, pa reče: „Ovaj stvor nalikuje vodovodnoj cijevi“. Drugi ga rukom za uho dodirnu i stvor mu se učini nalik lepezi. Treći, dotakavši slona za nogu, reče: „Meni se slon poput stuba čini“. A onaj što je ruku na slonova leđa položio, izjavi: „Nema sumnje, ovaj slon sliči prijestolju“. Tako ga je svako sebi poimao prema onome što je dodirnuo ili od drugih čuo.
Po onome što su vidjeli, tvrdnje su im se razlikovale: jedan ga je zvao dal[30], a drugi ga nazivao elif[31]. Da je svaki od njih svijeću u ruci držao, nestalo bi razlika u njihovim tvrdnjama.

Bit osjetila poput dlana je ograničena i cjelina slona je nedostupna dlanu. Bit mora je jedno, a morska pjena drugo; pusti sad pjenu i u more se zagledaj[32]. Mjehurići pjene koji danonoćno kuljaju iz mora, svoj postanak duguju moru; baš je čudno što, umjesto mora, uvijek vidiš samo pjenu!

Mi smo poput barki koje se morem sudaraju; oči su nam pomućene u bistroj vodi. O ti koji si zaspao u barci tijela: vodu si vidio, zagledaj se u Vodu nad vodama. Voda ima Vodu koja je pokreće; duh ima Duha koji ga zaziva.

[30] Dal, slovo arapske abecede, svinuto je, ima oblik ugla

[31] Elif, prvo slovo arapske abecede, ima oblik uspravne crte

Rumi, Mesnevija