O tri putanje koje čovjek prolazi

 

Mesnevija I

2494

Da čovjek bude istinski čovjek (insan), to je u rukama evlija. Ljudima je potrebna evlijanska ruka.

Komentar

Ovdje komentator Ankarevi objašnjava, da imaju tri putanje (Esfari-selase) koje čovjek prelazi, da bi saznao i shvatio o sebi, od početka do kraja, da bi upoznao sebe i Rabba (Boga Stvoritelja), odakle polazi, dokle je stigao, i gdje još treba da ide.

Prvo putovanje je da svaka osoba zna da ima svoj identitet, svoju ličnu kartu, i kad dođe iz nevidljivog svijeta na ovaj vidljivi, osjetilni svijet, i sazna i dozna štošta o sebi, onda se on ubraja u ljude i pripada grupi mertebei-insan. Ukoliko ovo ne sazna, on je u grupi Mertebei-hajvan, živo stvorenje koje govori.

            Stvorili smo čovjeka u najljepšem obliku, onda smo ga dali u najniži položaj, to su kur'anske riječi. Na najnižem je položaju onaj ko ne upozna ni sebe ni Stvoritelja.

Druga putanja je kada murid ostavlja loše osobine, slijedi muršidi-kamila i pokoran mu je. Dok dođe do tarikatskog zrenja, ima mnogo posla sa sobom. Ovo putovanje, makar bilo i s tegobama, pruža zadovoljstva i raspoloženja u srcima. Kad se očisti srce i nadvlada ljubav prema Bogu, srce se napuni duhovnim elektricitetom i čovjek na momente pada u džezbu. Tijelo postane automat duše, odnosno Gospodar duše. Rob je privučen od Rabba. U periodu džezbe, murid je neodgovoran, a kad džezbu preživi, on postiže zrelost da bude vodič i drugima. Istinska džezba se poznaje po tome što je čista od harama. Način džezbe i trajanje džezbe je različito. Dok je murid u džezbi, ne može biti imam.

Treća putanja je vraćanje među ljude, s novim znanjem i snagom. Čovjek je sada kao tek okupan, obučen u čiste haljine, pa kao da sav miriše čistoćom. Umjeren je ali striktan u vršenju farzova. Nije suhi bogomoljac. Maksimalno se čuva laži. Ljubav i dobrota prema halku (stvorenom) preča je od bogosluženja Hakku, tako kaže Šejhi Ekber u svom Fususul-Hikemu. Čovjekov povratak na umjerene ibadete predstavlja duhovno uzdizanje i sposobnost da iršad čini (muršid). Strožiji pobožnici (zahidi) prigovaraju često muršidima da su blagi.