Darovao neki čovjek jedan dirhem četverici prosjaka. Jedan među njima, koji je perzijski govorio, predloži: „Ovim ću novcem kupiti grožda“. Drugi, koji je bio Arapin, ljutito na njega povika: „Ne, ja hoću `inab[25], a ne grožde, pokvarenjače jedan!“ Treći među njima, koji je bio Turčin, tada prozbori: „Novac je moj, a ja neću `inab, već samo uzum[26] želim!“ A onda se oglasi i četvrti prosjak, Grk porijeklom, pa im reče: „Prođite se, prijatelji, pustih priča: ja želim istafil[27]„. I sva četverica svađu zapodjenuše, jer tajnu ovih imena ne znadoše.
Pesnicama se udarali, nasrtali od neznanja; u neukosti ogrezli, lišeni svakog znanja.
Da se onaj mudrac koji tajnu pozna i govori stotine jezika ovdje slučajno obreo, sigurno bi ih sada izmirio i ovako im rekao: „Ovim ću jednim dirhemom sve vaše želje ispuniti redom. Ako mi srca neiskvarena povjerite, ovaj će vam novčić podariti sve želje. Jedan će dirhem postati četiri i četvericu dušmana ujediniti. Vaše vas riječi u svađi razdvajaju, a moj vas govor miri u sjedinjenju. Stoga, bolje je da utihnete, i ni riječi više! Ja ću vaš jezik postati i kroz moja ćete usta progovoriti. Jer, premda vaše riječi pomirljivo zvuče, opet su razlog nesloge i svađe“.
[25] ‚inab, grožđe, na arapskom
[26] uzum, grožđe, na turskom
[27] istafil, grožde, na grčkom
Rumi, Mesnevija
Nema komentara:
Objavi komentar