Hazreti Musau, a.s, jednom dođe neki mladić i zatraži veoma čudnu stvar – htio je naučiti jezik životinja. Uzalud ga je hazreti Musa, a.s., odgovarao i govorio mu kako takvo znanje nije dobro za njega. Mladić je tvrdio da tim znanjem želi osnažiti svoju vjeru, jer ljudi, kako je govorio, pričaju samo o svojim poslovima i ovome svijetu. Vjerovao je da će ako bude razumijevao jezik životinja postati bolji i Bogu draži čovjek.
Hazreti Musa, a.s., objašnjavao mu je da je takvo znanjeopasno i da postoje mnogi drugi načini da Bog uputi čovjeka.Ali, mladić nije odustajao. Musa, a.s., onda se obratio Bogu:
“O Gospodaru, šejtan zavodi ovoga mladića i zato traži ono što traži. On ne može shvatiti da će ako mu bude dato to što traži stradati i propasti. Zato Te molim da ne udovoljiš njegovoj
želji.” Svevišnji Bog mu, međutim, odgovori: “Ti znaš da Ja udovoljavam željama Mojih robova, pa ću, onda, udovoljiti i njemu.”
O Musa, nek mu bude ispunjena želja ova,
ti znaš da se nikome ne odbija dova
I tako, mladić je od tog dana mogao razumijevati jezik životinja.Svakog jutra sjedio bi u svom dvorištu i slušao razgovore između psa i pijetla. Njegov sluga donio bi mu doručak, pa bi mladić ostatke od svog jela dao psu i pijetlu. Jednog jutra mladić ču psa kako govori pijetlu: “Ti si zaista nepravedan; možeš se jednako hraniti i zrnevljem koje nalaziš po dvorištu, ali ti uvijek moraš jesti i ono što preostane od gazdinog doručka. Ostavi to meni, a ti ionako uvijek po dvorištu možeš pronaći dovoljno hrane za sebe. Pravedno je da taj komadić hljeba pripadne meni.” Pijetao mu nato reče: “Nemaš razloga za žalost, Bog ti je pripremio nešto mnogo bolje od tog komada suhoga hljeba.Sutra će umrijeti konj našega gazde, a onda ćeš se moći najesti do sitosti. Znaš i sam da će vama psima dati da pojedete konja.”Kad mladić to ču, odmah ustade i odvede konja na pijacu.Skupo ga je prodao, kupac odvede konja svojoj kući i silno se začudi kad ujutro vidje da je konj mrtav. Uglavnom, mladićev pas tako ostade bez obilnog obroka kome se nadao. Narednog jutra pijetao izgladnjelom psu reče da tog dana treba umrijeti mladićev magarac, i to je prilika da se pas napokon najede.Mladić to ču, pa sad povede magarca na pijacu i prodade ga prvoj mušteriji.
Sutradan se pas požali pijetlu, ali ga ovaj utješi: “Sutra će umrijeti gazdin sluga, a onda će njegova rodbina, tražeći od Boga milost za njega, obilato nahraniti sve životinje u dvorištu.” Psa obradova ta vijest, ali mladić, koji je opet slušao njihov razgovor, odmah povede svog slugu kod komšije. Ne shvatajući zašto mladiću odjednom sluga više ne treba, komšija pristade da primi kod sebe tog mladog i vrijednog momka, ali sluga već sutradan iznenada umrije. Mladić je sad bio sretan i zadovoljan što poznaje jezik životinja i mislio je kako se zahvaljujući tom znanju već dvaput spasio gubitka koji ga je trebao zadesiti. Nije ga, međutim, uopće bilo briga što je zato prevario dvojicu ljudi koji mu nisu učinili ništa nažao.
Stvarno imam razloga da radostan budem,
već dva puta spasih se od sudbine hude;
sada kada jezik životinja znam
od svake ću nesreće biti siguran.
Pijetao se sad već zaista stidio psa. Dva puta je obećao psu obilan obrok, a njegov prijatelj oba puta je ostao gladan. Razmišljao je: “Dragi Bog ukazao mi je tu čast da upravo ja budem životinja koja će buditi ljude na sabah-namaz, i zaista mi ne dolikuje da budem lažac i da moj prijatelj mojom krivicom
gladuje.”
Narednog jutra pijetao reče psu: “Znam da si ljut na mene, ali sad imam vijest koja će te zaista obradovati. Sutra će umrijeti naš gazda, pa će njegova porodica zaklati nekoliko kurbana i ti
ćeš se ovaj put sigurno sit najesti.” Kad mladić to ču, skoči kao oparen i odmah pohita hazreti
Musaovoj, a.s., kući. Blijed od straha i sav unezvjeren utrča unutra, pa uhvati hazreti Musaa, a.s., za skute i stade zapomagati: “Božiji poslaniče, spasi me, molim te, nesreće koja me čeka!”
Ali, hazreti Musa, a.s., reče mu: “Ne znam zašto od mene tražiš pomoć?! Ti si, uostalom, jako vješt da izbjegneš svaku nesreću koja ti je suđena! Kao što si prodao konja, magarca i slugu, sad prodaj samoga sebe! Odmah sam ti rekao da je tvoja želja da naučiš jezik životinja loša po tebe, a sad ćeš se uvjeriti da sam bio upravu. Prije nego što nešto poželi ili započne, pametan čovjek uvijek razmisli o mogućim posljedicama.”
Mudar uvijek porazmisli o onom što slijedi,
pa se onda upita kol’ko nešto vrijedi!
Mladić je gorko plakao i molio hazreti Musaa, a.s., da mu pomogne, ali mu Musa, a.s., reče: “Kad je strijela smrti jednom ispaljena iz luka Božije sudbine, povratka više nema. Suđeno je da sutra umreš, i ja jedino mogu moliti Boga da sa ovoga svijeta odeš kao vjernik.” Onda hazreti Musa, a.s., diže ruke na dovu i ovako se obrati Svevišnjem: “O Gospodaru, ovaj mladić jeste pogriješio, ali molim Te da mu oprostiš i da ga
na onom svijetu obraduješ Svojom nagradom.” Milostivi Bog mu odgovori: “O Musa, zarad tebe mu je oprošteno! Ako ti to želiš, ostavit ću ga u životu! Samo Me zamoli, i oživjet ću i neke ljude koji su davno umrli!” Hazreti Musa, a.s., nato reče: “Zahvalan sam na Tvojoj bezgraničnoj milosti, ali ja želim
samo da bude onako kako si Ti odredio. Ovaj svijet je svakako prolazna kuća i svima nam je suđeno umrijeti, pa zar je onda bitno hoće li čovjek živjeti koji dan duže ili kraće! Jedino što jezaista bitno jeste da živimo i umiremo kao vjernici!”
I zaista, smrt naposljetku čeka svakoga. Zato je jako važno da se već od djetinjstva trudimo da se ponašamo što ljepše, da poštujemo svoje roditelje i starije, da budemo iskreni prijatelji i da ne činimo drugima ništa što će ih rastužiti i oneraspoložiti. Čestito i marljivo dijete jednog dana će postati čestit i pošten
čovjek. A znamo da dragi Bog voli takve i da im je nakon smrti obećao sigurnu nagradu i vječni život u kome nikada neće biti tužni ni nesretni.
Nema komentara:
Objavi komentar