Duhovna putovanja ili izgradnja i odgajanje duše spomenuta u Kur’anu su bila tema svih islamskih prvaka kroz historiju islama. Metodi su se tu i tamo razlikovali, ali je cilj uvijek bio isti – odgojiti čovjeka kroz prelazak dionica duhovnog puta koji se na arapskom zove sejr-i suluk. Kod nakšibendija-halidija ovaj put se prelazi kroz oživljavanje nježnih duhovnih središta – letaifa (kalb, ruh, sir, hafa i ahfa) putem hafi (bezglasnog) zikra. Kod kadirija sejjid Abdulkadir Gejlani je praktično pokazao taj put kroz dvadeset godina osame (halvet), i taj put odgajanja duše pretočio u nekoliko risala koje su njegovi učenici prenijeli. Allah, dž.š., dušu je učinio središtem između tame tijela i svjetlosti ruha. Narav joj je također središnja, jer može doći do savršenstva (kemal) kao što može i nisko pasti. Ona je sredina i između dva svijeta; razumijeva grijeh, a može se uzdići i na melekski stepen nakon čišćenja, jer uzvišeni Allah kaže: “Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.” (Eš-Šems, 9–10)
U našem svakodnevnom životu znamo da svaki put, bio on kopneni, morski ili vazdušni, ima svoja pravila. Isto tako i duhovno putovanje – sejr-i suluk podrazumijeva prelazak dionica od pokajanja (teobe) do potpunog zadovoljstva uzvišenim Allahom (rida). Sejr-i suluk podrazumijeva prelazak sedam osnovnih dimenzija duše, a za svaku od ovih dimenzija postoji ključ koji je sadržan u Allahovim lijepim imenima, dovama i virdovima.
Duša sklona zlu (nefs-i emmara)
U kazivanju o poslaniku Jusufu, a.s., u Kur’anu se, između ostalog kaže: “Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje.” (Jusuf, 56) Ovoj duši, koja naređuje i sklona je zlu, mogu se oduprijeti samo oni koji su u milosti Allaha, dž.š. Duše meleka i poslanika su pod direktnom zaštitom Allaha, dž.š. Najbolji primjer je Jusuf, a.s., i Zulejha za koje uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Ona je poželjela njega, a i on bi nju da nije vidio jasan znak od svoga Gospodara.” (Jusuf, 24) Ova duša (nefs-i emmara) je u kufru i širku i njen stepen se odražava putem slika koje osoba viđa u svojim snovima. Osoba sanja vino, svinju, slona, zmiju, akrepa, životinje koje u svojoj simbolici nose sve negativne osobine. Da bi se osoba očistila od ovih osobina, nužni su virdovi, zikrovi, zazivanje Allahovih lijepih imena i dova čiji broj i način su odredili tarikatski prvaci poput Sejjida Abdulkadira Gejlania i drugih. Ovaj početni korak podrazumijeva borbu u samoj osobi, jer čovjekovo srce zna istinu dok ga duša (nefs) navodi na grijeh i prevare, zato se kaže da je borba sa samim sobom najveći džihad. U toku ibadeta i zikrova, čupajući se iz blata grijeha, osoba će osjećati bolove u grudima. Početnik će osjećati duhovni mir na ovome mekamu dok bude gledao u plavu boju kojoj će biti posebno privržen. Zavoljet će šerijat i početi čuvati propise. Na stepenu nefs-i emmare šejtan preko mašte nastoji uplašiti putnika kako bi prekinuo njegovo putovanje. Sa iskrenom ustrajnošću osobi će se pokazivati putem sna oblici različitih životinja koji će biti jasan pokazatelj stepena na kojem se nalazi. Tako, naprimjer, viđenje vuka odražava sklonost izdaji, zmija odražava neprijateljstvo, škorpija štetu koja se čini ljudima, miš škrtost, pas i majmun proždrljivost i sl. Tako sve životinje na zemlji oslikavaju kod putnika neku nisku osobinu čiji primjeri se događaju nevidljivo u njemu, što ga upućuje na opreznost te potrebu da očisti iz sebe te osobine sa trajnim zikrom i pokornošću. Tu se pokazuje i odraz ljudskog karaktera, tj. kada vidi na snu razne vrste ljudi – bijele, crne, visoke, niske – sve to ukazuje da nije prošao do stepena insanijeta, koji predstavlja njegovu kompletnost i početak njegovog savršenstva.
Nefs-i levvama (duša koja sebe kori)
Kako osoba ustrajava u borbi sa samim sobom, uviđa svoje greške i počinje sviđati račun sa sobom. Ona još nije dovoljno jaka da se može oduprijeti svim grijesima u kojima je do tada uživala, tako da doživljava samoprijekor, tj. kaje se i duboko osjeća u sebi neslaganje sa grješnim djelima koja čini. U gore citiranom ajetu, gdje je opisan stepen ove duše, spomenut je Sudnji dan čija je osnovna poruka da se račun mora sviđati sa sobom sada, dok smo na ovom svijetu – dunjaluku. Iz svoje milosti Allah, dž.š., ovoj osobi, koja je iskreno krenula u obračun sa sobom, pokazivat će njen stepen tako što će u snu viđati: svijeću pez plamena, konja bez sedla, sitnu stoku (kokoši), kuće, dućane i sl. Ove slike bit će sasvim jasne poruke kako duša još obitava u atmosferi sklonosti ka grijehu, jer na primjer svijeća bez plamena ukazuje na manjkavost vjerovanja, kao i konj bez sedla. Kokoši, čije je meso inače dozvoljeno, sklone su posjetama nečistim mjestima, što je signal osobi da se još nije prošla pokuđenih mjesta koja su potencijalni izvor grijeha. I na ovom stepenu kao i kod prethodnog u duši je prisutna oholost, samoljublje, želja za vlašću, samopokazivanje i slično, ali u manjem obliku u odnosu na emmaru – dušu sklonu zlu. Ove prve zrake spoznaje Allahovih ajeta, osobina, proizvest će kod osobe veliko ushićenje po principu opruge. Tako će doživljavati posebna stanja i biti u situaciji da ih prenosi i objašnjava drugima iz zanosa, pa čak i onima koji su visoko iznad ovog stepena. Naime, stepen ove duše koja sebe kori je tek početni korak u otkrivanju Allahovih istina. Na ovom stepenu osoba počinje da voli samoću te napušta ljude i sve ono što je do tada voljela. Ova iznenadna promjena u sredini gdje živi bit će popraćena najčešće komentarom – “skretanje” dotične osobe i njene “ludosti”. Na duhovnom planu ovaj uzlet bit će takve prirode da ljubav prema svom muršidu i istinama koje se otkrivaju neće moći priječiti ni osobe kao što je hazreti Hidr. Dovoljno je da se podsjetimo na susrete Šahi Nakšibenda i hazreti Hidra spram šejha Emira Kulala te sejjida Abdulkadira i dr. Naime, na ovom stepenu jako je nužno biti svjestan šta sve preko čovjekovih čula dolazi u ljudsko srce. Čula su poput dovodnih kanala, a srce u ljudskim prsima poput jezera. Od čistoće materija koje se slijevaju u ovo jezero ovisit će brzina duhovnog uspinjanja osobe. Na ovom stepenu duše koja sama sebe kori osoba počinje hizmetiti Allahovim stvorenjima, a prije svega svome muršidu koji nadzire njegovo duhovno zrenje. Uz sve šerijatske obaveze koje ispunjava, osoba, obavljajući zikrove i virdove, napreduje ka sljedećem stepenu koji će proizvoditi nadahnuća. U okrilju stepena duše koja sebe kori osoba je sklona žutoj boji koja je inspiriše, te se veže za tarikat u stanju ljubavi (mehabbet).
Nefs-i mulhima (nadahnuta duša)
Allah Uzvišeni kaže: “Tako mi Sunca i svjetla njegova”, pa do riječi “i duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini.” (Eš-Šems, 1–8) Kada se Allah, dž.š., kune nekim od svojih ajeta, zasigurno upozorava svoje robove na važnost onoga što slijedi poslije. Iako izričito nakon ovih zakletvi nije spomenuta sankcija, samo kazivanje koje slijedi o narodu Semud ukazuje na stradanje svih onih koji svoju dušu ne očiste i ne dožive nadahnuće. Ovo je treći stepen duše koja počinje dobijati nadahnuća nakon što je iskreno ušla u borbu sa svojim niskim pobudama. Allah, dž.š., iz svoje milosti nagrađuje takvu dušu, jer želi da ona ustraje u svom hodu, šaljući joj različite poklone. Ova nadahnuća od Allaha, dž.š., dolaze i preko meleka, kako bi rob u vidu određenih signala razlučivao dobro i zlo. I na ovom stepenu osoba će kroz san viđati različite slike koje će biti jasan pokazatelj njenog duhovnog stepena. Tako, na primjer, osoba će u snu vidjeti mesara, kockara, telala i slično – jasan pokazatelj da mu vjera još nije potpuna. Međutim, duhovni napredak u potpunosti se osjeća, pa osoba na ovom stepenu nadahnute duše postaje darežljiva i strpljiva. Često je obuzima stanje plača i čežnje za Allahom, dž.š., te tako iskreno ulazi u društvo odabranih robova. Sklona je crvenoj boji i u stanju je spoznaje (m‘arifet).
Nefs-i mutmeinna (smirena duša)
“O ti, dušo smirena!” (El-Fedžr, 27) Sa upornošću u ibadetima i zikrovima osoba postiže sigurnost od povratka grijesima, jer tad posjeduje sigurnost nakon tolikih nemira. Na ovom stepenu duša se zaogrće božanskim svojstvima, što će se odraziti na njen duhovni položaj. Tako u snu vidi: džamije, Ka’bu, Kuds, Kur’an, što upućuje na čistoću srca dotične osobe. Kakve ajete i sure vidi, takva posjeduje i svojstva, a samo viđenje Poslanika, a.s., upućuje na snagu imana dotične osobe. Viđenje šejha u snu znak je slijeđenja šerijata. Stanja koje osoba doživljava na ovom mekamu su takva da bi stalno željela ostati u njima. Na ovom stepenu osoba postaje plemenita, blaga i u stalnom je tevekkulu i želji za slijeđenjem Muhammeda, a.s. Allahovom odredbom, ova osoba će postati omiljena ljudima koji će je željeti slušati i družiti se s njom. Kako uzvišeni Gospodar djeluje preko roba na ovom stepenu, to ushićenje i sreću rob ne može sakriti. Na ovom mekamu posjedovanje kerameta (nadnaravnih pojava) može predstavljati opasnost i zastor. Tarikatski prvaci kao primjer ovog puta navode slučaj čovjeka koji krene na hadž, ali u toku samog puta upozna ženu, te ga brak s njom spriječi u obavljanju hadža. U ovom halu osoba je sklona bijeloj boji, a preko sirra dolazi do hakikata.
Nefs-i radijja (zadovoljna duša)
“Vrati se Gospodaru svome zadovoljna!” (El-Fedžr, 28) Na ovom, petom stepenu osoba u snu vidi meleke, hurije, džennet i sl. Osoba je oprezna u komunikaciji sa ljudima, pazi na sebe ali i na njih, podsjećajući se na svoje pređašnje bolesti, te hizmeti prema išaretima koje dobija iz duhovnog svijeta. Osoba je okrenuta samo Allahu, dž.š., bez uzbuđenja za bilo šta što se događa oko nje. Ovoj osobi dove su kabul, jer ona i ne traži po svom vlastitom htjenju. Stoga, vole je i stari i mladi, poštuju je i cijene, počesto ne znajući pravi razlog. Dok je osoba ovog stepena u hizmetu, pazi da ne doživi poskliznuće radi ljudi i njihovih želja, jer je ovo stepen prema kudsi-hadisu u kojem Uzvišeni kaže: “Postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda…” Prema mišljenju tarikatskih prvaka, prva četiri mekama obavezan je preći svaki vjernik kako bi se spasio kazne i poniženja na Danu suđenja, a ova ostala tri su područje dobrovoljnosti – nafie. Znak da je osoba na ovom petom mekamu jeste njena stalna okrenutost ka Allahu, dž.š. Sklona je zelenoj boji i posvećuje se ma‘rifetu. Nefs-i merdijja (duša s kojom je Allah zadovoljan) “…a i On tobom zadovoljan!” (El-Fedžr, 28) Na ovom stepenu duša se definitivno vratila Allahu, dž.š. Ovaj stepen će se pokazati kroz viđenje u snovima: sedam nebesa, zvijezde, sunce, mjesec i sl. Salik u ovom halu ne može bez Gospodara kao što ne može bez zraka, a i mali posrtaj u njemu izaziva stid i veliki potres, tako da se događa i da tijelo oboli. Osoba je blaga prema stvorenjima i želi im dobro, prašta im, objedinjavajući u sebi ljubav prema stvorenjima i Stvoritelju. Ovo je Allahov halifa na zemlji koji radi i živi po Allahovoj odredbi. U stalnom je hizmetu stvorenjima kao što je bio Muhammed, a.s., i on predstavlja most između skrivenog i pojavnog svijeta. Na ovom stepenu osoba doživljava fenaluk – utrnuće osobnog jastva. Osoba je sklona crnoj boji i latifa preko koje osjeća promjene je hafā.
Nefs-i kamile/safie (potpuna/čista duša)
Sedmi stepen duše nije spomenut u Kur’anu direktno imenom, jer je to stepen kušanja (zevk), o čemu se ne može pričati. U snu osoba vidi kišu, bunar, more, jer je svaki njen udisaj sa Allahom, dž.š., i ova osoba ljude podsjeća na Allaha Uzvišenog. Na ovom stepenu su poslanici i oni koje oni prime u svoju blizinu (“Pa uđi među robove Moje!”; El-Fedžr 29). Na ovaj stepen dolazi se džezbom, tj. duhovnim privlačenjem od strane Allaha, dž.š. Osoba je u potpunosti uronjena u ibadet Gospodaru i samo je raduje kada uspije usmjeriti stvorenja ka Uzvišenom. Na ovom stepenu osoba nema sklonosti ni prema kakvoj boji, već joj pripada sibgatullah, tj. “Allahova boja” (El-Bekare, 138), a latifa kroz koju gleda je ahfā.
Izvor Menzil
Nema komentara:
Objavi komentar