Treba iskoristiti miris koji se pojavi u vašim danima

Treba iskoristiti miris koji se pojavi u vašim danima

Pejgamber je rekao: Lijepi mirisi Istinitog pojavit će se u ovim sadašnjim danima. Potrudite se da ih čujete i da ih zapamtite. Ne propustite priliku da te lijepe mirise uhvatite. Lijepi miris je došao, vidio vas i opet otišao. Onome koga je želio, htio je dušu svoju pokloniti. I otišao je taj miris.

Opet, i drugi put, miris je došao, pa budi žljiv i oprezan, o druže na kapiji, da ne pro­pustiš priliku i ne uhvatiš miris.

Duša koja je vatrena, od ovog mirisa dobije svojstvo da gasi vatru. Duša koja nije dobra, od ovog mirisa postane dobra.

Vatrena duša zbog ovakvog mirisa postane smirena. Mrtvac od sjaja toga mirisa oživi i obuče haljine.

Ta svježina i novina, to je od Tuba drveta, a ti pokreti su Tuba drveta pokreti. To ne sliči lju­dskim pokretima.

Kad bi onaj lijepi dašak pao na .zemlju i na nebo, pjevUckanje stanovnika neba i zemlje bi presjekad (zašutjeli bi od te ljepote).

Iz straha od ovoga daška odbili su nebo i ze­mlja da ga prihvate (Fe ebejne en jahmilne­ha)... i nose.

Da nije bilo straha u planine da joj se nutrina ne pretvori u krv, ne bi se izrekle riječi: Fe ešfakne minha (bojali su se primanja). Pa smo se smilovali...

Sinoć su mi ovi mirisi bili drukčiji i pokazi­vali se. Ali, pojedoh nekoliko zalogaja i za­tvoriše se vrata.

Radi nekoliko zalogaja, Lukman je u zatvor metnut. Odbaci užitke, Lukman'i Hekimovo je vrijeme.

Zelje za hranom i užicima su kao bodljikavo trnje. Sa Lukmanova dlana odstrani trnje. Ono što je u Lukmanovoj ruci nije ni trnje a nisu to ni strijele. Ali, vi zbog svoje pohlepe to ne razlikujete.

Ono što ti hurmom smatraš, znaj, to je trn. Zato, što ti kratko i loše vidiš

Lukmanova duša je jedan dulistan. Ti si se za-

bavio bolom, jer ti je u peti trn.

Dolazi deva i ona će pojesti trnje. Tvoje tijelo je ta deva. Samo, da Mustafa jaše tu devu. K

Ama da vidiš, koliko ima buketa cvijeća na tvojoj devi. A taj miris u cvijeću koji nosi deva nema ni u stotinu bašči.

Tvoji zahtjevi (prohtjevi) naginju trnju koje u pustinji niče. A ti i ne misliš o duši, niti mariš za cvijeće.

Tvoja želja su dunjaluk i njegov privremeni nakit. To je trnje prema ovome cvijeću.

Dok ne izvadiš trn iz noge, oko tvoje neće vidjeti. Kako onda možeš da se krećeš?!

Vrlo je začudna stvar, čovjek koji nije shvatio svijet. U mozgu mu trn, a on se kreće i stoji (drži).

Jednom prilikom došao je Mustafa, i da odstrani brigu, rekao: Progovori mi, o ti Humejra (rumena Ajša).

Baci u vatru svoje nanule, o Rumena, pa da planina postane kab dragi kamen od svjetla tvojih nanula.

Riječ Humejra-Rumena je imenica ženskog roda po obliku, a duša-Ruh je, takoder, imenica ženskog roda po čuvenju, u Arapa.

Ali, neka te ne žalosti to, što je duša imenica ženskog roda, jer to za dušu nije nikakav okvir. Duša nema veze sa ženskošću i muškošću.

Više je od svega toga. Duša nije ništa ono što označavaju godine i slike.

Duša ne jača od hrane, ili situacije, da je sad u ovakvom stanju, a sad opet u onakvom.

Duša je nešto lijepo, i to, što je samo po sebi lijepo. Ono što nije lijepo, ne može ni dovesti do lijepa.

Kad postaneš sladak od šećera, sladak si sve dok na tebi ima šećera.

Od šećera postane slatko i ono u čemu je bio šećer. A kad će se šećer žaliti na šećer.

Ašik, ako sam u sebi nade ugodno piće, pamet u ovom slučaju ostane neosjetna.

Vaša mala pamet niječe ljubav (ašk), iako se pojavljuje kao naročita tajna.

Djelomična pamet je oštroumnost i učenost, ali nije melek, nego može biti kao šejtan, sve dok ne postane "la" i spozna svoje ništavilo i ovisnost.

Pamet je naš drug po svome govoru i djelovanju. Ali, kad treba da postane stanje, onda je "/a " — ništa.

Ako naša pamet ne bude hotimično "la", ipak

će biti prisiljena da to nekad bude.

Duša je nešto savršeno, a i zov duše je savršen. Zato je rekao jednom prilikom Muhammed: Oraspoloži nas o Bilalu!

O Bilalu, pojačaj taj svoj ugodan glas, kojeg ja čekam iz tvog srca.

Taj mi glas daj, da to čujemo, malo od onoga, od čega se Adem zanio, a meleki bili iznenadeni i zadivljeni.

Od lijepa glasa se hazreti Muhammed Mustafa zanio, i te noći ga je namaz prošao.

1990     Glavu iza sna nije podigao, sabah je prosao.

Nije se dizao, pa je i kušluk došao.

U slatkoj noći pred lijepom nevjestom našla je duša pruženu ruku drage, da je poljubi. Noć je bila ljetna.

Da je mojoj dragani ovo dosadno, ja bih šutio. Ali mi govori da ovo nije nikakav ajb ni sramota.

To, uostalom, nije ništa drugo nego govor. To je govor kako teče gajb, proces u svijetu nevidljivosti.

Reče, da ove riječi nisu ajb-sramota, Tvoje riječi nisu drugo, nego pojava onoga što je ubilježeno u svijetu presude.

Ajb je i sramota je, ne vidjeti ništa drugo ne-

go ajb. Ko vidi gajb (nevidljivo) taj ne vidi (ne gleda) ajb.

Ajb i nedostatak može biti u odnosu na životinje koje ništa ne znaju, a u odnosu na Gospodara koji sve zna nema nedostatka. Cufur, nijekanje postojanja Boga, u odnosu na stvarnost, jeste mudrovanje (hikmet), a u odnosu na nas to je nesreća (afet).

Ako jedna sramota pada na stotinu života, to je kao cvijet koji ima jednu dršku.

Ako ih mjerimo na vagi, jednako su vrijedni i cvijet i drška. Jednako su oboje lijepi dok su zajedno.

Velikani su rekli: Tijela velikana su jednako

lijepa kao i njihove duše.

Govor ovih ljudi, kretnje i pokreti, sve je to kod njih kao duša prefinjeno.

Neprijatelji velikana imaju dušu kao tijelo. To je kod njih kao u igri "Dobitak" — Zijad. Dušman kad padne u zemlju postane zemlja. Rastvori se, rastopi i pretvori u zemlju (tijelo).

I u velikana se duša rastopi po tijelu i dobije slankast okus. Zato je i hazreti Muhammed bio Melih-slankast-simpatik.

Hazreti Pejgamber je jednom prilikom rekao:

Ja sam simpatičniji (više simpatičan) od mog brata Jusufa, ali je Jusuf od mene ljepši. Pejgamberovu slankavost primili su svi njegovi nasljednici (varisi). Ti potraži takvog nasljednika koji je to primio.

Pa gdje su oni, oni sjede pred tobom. Ti sebe pitaj, gdje je tvoje "pred tobom"?!

On je pred tobom, a i dan je pred tobom, pa razmišljaj. Ako imaš u to sumnju, onda računaš samo na tijelo.

Gore, dolje, naprijed, nazad, to su opisivanja

za tijelo. Za nurli dušu nema strana.

A pošto ti gledaš i računaš na prije i poslije,

početak i kraj, to ti pripadaš takvoj skupini. A kod velikih, gdje je u njih početak a gdje Icraj?!

Dan je kišan, a noć neka ode daleko. Ali ova kišovitost nije onakva, kako vi mislite, to je kišovitost od Božije strane.

Zbog kratkovidosti da ne padnemo u sumnjičenje, to treba otvoriti oči i gledati svjetlom carskim (Božijim).

RUMI, Mesnevija