Kur'anska metafora Džennet

 Sasvim jednostavno rečeno Džennet je bašća.Budući da je Kur'an tijesno povezan sa uvjetima svoga jezika - koga je, baš kao takav, nominirao i ovjekovječio - nužno je na početku tumečenja ove metafore ukazati na etimologoju rijeći džennet da bi se vidjelo kako je ,po mom mišljenju , Džennet jezička i estetska metafora.

Značenje korijena rijeći "GNN"(iz kojeg je izvedena imenica džennet ) je "sakriti" ,"zakriti",pa se kao riječ koja je u najbližem susjetsvu ovom korijenu navodi korijen "STR" ,što znaći "pokriti".Međutim, korijen GNN uvjek znaći pokrivanje,skrivanje,zakrivanje itdu smislu da je nešto zaklonjeno od pogleda ,ali i da je ,naroćito zaštičeno .Otuda je ćitav niz derivacija iz ovoga korijena :al-ganan=srce(skriveno zaštićeno u grudima) ; al-gunna = oklop(skriva ,štiti srce);al-ganin = embrion(skriven i zaštičen u utrobi majke) itd.Al-Ganna(t) označava vrt (u kome mora biti,osim drveća,vinove loze i palmi - inače to je al-Hadiga - čije je bilje tako gusto da čovjeka koji boravi u njemu naprosto skriva gustišem i štiti ga debelim hladom).Ima mnogo vjernika koji uopće ne znaju ovakvo iznijansirano značenje rijeći džennet i njenu etimologiju,ali valja reći da spomen te riječi ni u znalaca jezika ne izaziva uvjek ovako složene asocijacije:njenu jezičku metaforičnost prekrila je estetska.

Kur'an je pronašao na arapskome jeziku riječ kojom se najuspješnije opisuje nešto neiskustveno i onostrano nečim što jeste iskustveno,što je čovjeku več dobro poznato.Dakle,ovdje imamo, kao u svakoj metafori ,dva poredbena koroleta:ono sa ćime se poredi(Raj) i ono sa čime se poredi(vrt),odnosno ono što pozajmljuje ime i ono čije se ime pozajmljuje.Drugim riječima, neko buduće iskustvo,sada potpuno nepoznato u svojoj onostranosti,a koje se želi prestaviti kao najveći mogući užitak ,prestavlja se izuzetno gustim vrtom i spasonosnom njegovom hladovinom(džennet).To poređenje realizirano je uvjerljivošću i snagom metafore koja ne počiva na racionalnom,več na imaginativnom,razdvajajući tu imaginaciju optimalno.To je poređenje realizirano na način metafore: ne kaže da je Raj kao vrt.Ako bi bila to figura poređenja (sa dva explicitna poredbena korerata, i poredbenom partikulom kao),onda bi to bilo poređenje na "nižem nivou",pa bi onda vjernici koji površno čitaju Kur'an shvatili da je Raj samo kao vrt.Metafora je mnogo jaće poređenje od onoga koje imamo u figuri poređenja,pa njena struktura kojom se kojom se postiže ta maksimalna intenzifikacija može zavarati naivne čitaoce.Naime, osnovno svojstvo metafore je(za razliku od poređenja) "iščezavanje" jednog poredbenog kolerata i poredbene čestice (kao),te da se jedan poredbeni korelat(Raj) prestavlja imenom drugog korelata(vrt),ali tako što uzima ono što je najbitnije ,što je sama bit korelata čije se ime pozajmljuje da bi se isteklo svojstvo(a) onoga za koga se pozajmljuje(Raj).Kada za borce kažem:U toj bici kidišu naši lavovi, to znaći da borci, koji se ne vide u iskazu kao morfem,imaju najvažnija svojstva lavova (srdačnost,opasnost,istrajnost itd.), ali oni ,naravno, nisu lavovi,jer u metaforičkome poređenju mora postojati kontekst koji omogučava doslovno shvatanje metaforičkih upotrebljenih riječi.

Metafora je optimalna sličnost ,ali u nekim svojstvima istovjetnost raznih stvari: ovo - je - ono s obzirom na ogromnu sličnost ovoga-i-onoga,toliko da jedno može prestaviti drugoga.Međutim mmetafori se opire logika i racio, jer ovo-ipak-nije-ono,več se tim pozajmljivanjem imena želi optimalno istaknuti svojstvo(ili neka svojstva),što je moguće pojmiti samo imaginacijom,ali ne i raciojem.To što Kur'an naziva čitav niz onosvjetskih uživanja Džennetom (Vrtom) ne znaći da je to zaista u doslovnome smislu Vrtmveč da je to efikasno književno sredstvo upotrebljeno da bi se zbir tih zadovoljstava/nagrada najuspješnije prestavio.Preciznije rečeno,kur'anske eshatološke metafore - ovdje je to Džennet - prestavljaju namjerno i očigledno odsustvo težnje da se jezikom znanosti ili nekakvim najvišim racionalnim razlaganjem prestavi nešto što je potpuno nepoznato svim našim iskustvima i čulima;ova metafora je svjesno priznanje jezika (ne i Boga,več ljudskog jezika) da je u nečemu bezpomočan ,ali se u isti mah taj jezik najuspješnije otima bespomočnosti upravo metaforom,znajući da samo ona ,zahvaljujuči utemeljenosti na imaginaciji i stalnom oslanjanju na nju ,može itekako prestaviti bešto što je neizrecivo na svakom drugom jeziku.Metafora je veličanstvena po tome što se objavljuje kao priznanje bespomočnosti jezika koje je istovremeno vrhunska kreacija u tom jeziku.U krajnjem, mpžemo reći da se Kur'anka metafora Džennet (kao i mnoge druge njene gradacije,o čemu će kasnije biti rijeći) služi iskljućivo predmetima osjeta ,ili predmetnim rekvizitima , za označavanje čiste apstrakcije ,neiskustvenog i onostranog.U jeziku književnog djela - pogotovo u Kur'anu ,koji ima izvanredne književne vrijednosti - opisuje se mnoštvo stanja,osječanja,pojava i sl. za čije uspješno prestavljanje nema drugih sredstava u jeziku osim metaforičkih.Osim toga,ali i uporedo sa tim , metafora uvjek očekuje -i nailazi na njih - snažne emocionalne odzive kakve imamo u mnoštvu metafora koje prestavljaju zagrobni život; kur'anska metafora vrši dvovrsnu funkciju:na jednoj strani ona kao književni ukras proizvodi snažne efekte ,a na drugoj strani nam svojim izvanrednim imaginativnim moćima i pomoću fizičkog tomaći nešto metafizičko,namečući se kao jedino sredstvo u jeziku kojim je moguće to prestaviti.Dakle,suma onosvjetskih nagrada vjernicima je Vrt(džennet),a ne u doslovnom smislu ,iako metafora kaže ovo-je-ono ,to zapravo znaći ovo-je-kao-ono ,ali su poredbeni korelat i čestica uzmakli u korist jezički najviše moguće intenzifikacije poređenja.

Esad Duraković